Boli me zub, doktor kaže da se razvio proces u kosti. Šta napraviti i šta mogu očekivati?

Najbolje je prevenirati i smanjiti na najmanju moguću mjeru mogućnost pojave zubne upale, a to znači redovno prati zube i posjećivati doktora dentalne medicine svakih šest mjeseci.

Profesor dr. Ivica Anić rođen je Zagrebu i diplomirao je na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1984. godine. Nakon staža radi u Zdravstvenom domu “Ravne na Koroškem” u Sloveniji. Sredinom 1988. godine vraća se u Zagreb i nastavlja raditi kao znanstveni istraživač na Zavodu za dentalnu patologiju Stomatološkog fakulteta. Iste godine obranio je magistarski rad. Tokom 1990.godine, boravi pri Department of Endodontics and Conservative Dentistry, Dental and Medical School, St. Thomas i St. Guy Hospital u Londonu. Godine 1991 obranio je doktorski rad iz područja lasera u endodonciji, a naredne,  1992. godine završio je specijalizaciju iz dentalne i oralne patologije s parodontologijom  na KBC Zagreb. Godine 1993. postao je naučni saradnik i docent, te voditelj poslijediplomskog cjeloživotnog obrazovanja na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu što vodi i danas. Završio je subspecijalizaciju 1993-1994.  godine, Na SHOWA sveučilištu u Tokiju, Japan kao najbolji strani student u klasi prof.Koukichi Matsumotoa. Titulu primarijusa dobio je 2005. godine, Nagrađen je Hans Genet Award nagradom u Tel Avivu u Izraelu. Objavio je više od 120 naučnih i kliničkih radova, od kojih su 72 naučna rada citirani u Current Content indeksu. Radovi su mu, do sada, citirani 1700 puta u inostranstvu, te u tri vodeća endodontska udžbenika i knjiga o korištenju lasera u endodonciji. Doktor Ivica Anić saradnik je i časopisa DenTBiH, te ovaj put piše o temi bola u zubu.

Niko od nas ne voli da osjeti onu pulsirajuću bol u zubima koja nam ne da mira. Zubobolja nije nimalo ugodna, te kad nastupi, bez odlaska doktoru dentalne medicine teško da ćemo riješiti problem. Ono što se svakodnevno ponavlja jeste redovna kontrola i održavanje higijene usne šupljine, kako ne bismo došli u situaciju da se suočimo sa jakom zuboboljom. No, kada ona ipak nastupi, šta nam je činiti? Pročitajte tekst u nastavku.

Piše: Prof.dr. Ivica Anić

Prvo se javlja neugoda i osjetljivost, boli nas cijela strana lica, ali mislimo da će proći samo od sebe. Ali bol postaje pulsirajuća, povećava se noću i ujutro imamo osjećaj da nam je zub “duži” i da prvo njega dotaknemo kada zatvorimo usta. Bol postaje nesnosna i odlazimo doktoru dentalne medicine. Prestrašeni smo, umorni i nervozni zbog bolova. Taj opis događanja poznat je velikom broju ljudi koji ne vode brigu o zubima, ali ponekad i onima koji vrlo savjesno brinu o svojoj usnoj šupljini. Što će učinit stomatolog i zašto? Prvo će nas upitati kad je bol počela i kakvog je intenziteta i karaktera (jaka, slaba,mukla, pulsirajuća). Sve to ga vodi prema dijagnozi i načinu terapije. Očigledno, simptomi ukazuju na akutnu upalu. Nakon toga će prstom opipati predvorje usta u području zuba ili zubi koji vas bole. To radi da vidi postoji li oteklina i bolnost mekog tkiva. Potom lagano udara istrumentom, prvo u istovrsni zub na suprotnoj strani čeljusti koji nije bolestan, a potom i zub ili zube za koje ste mu rekli da vas bole. To radi zato, jer u zubnoj pulpi “tzv živcu” ne postoje osjetila mjesta (proprioceptori) već samo osjetila boli (nociceptori). Zbog toga, u početku niti mi sami ne znamo koji nas zub boli, jer mozak dobiva bolni podražaj preko nociceptora, ali  budući nema proprioceptora ne i precizno iz kojeg zuba dolazi. Zato stomatolog kucne po zubu i ako je upala u njemu, lagani udarac će izazvati vibraciju, a pomak tekućine u “živcu” će izazvati bol i  pokazati koji zub boli.

Analgetik kao rješenje?

Blagi udarac po zdravom zubu ne izaziva bol i na taj način razlikujemo uzročnika boli. Kada postavi dijagnozu, stomatolog će dati anesteziju i izvaditi bolesnu pulpu (živac), očistiti, dezinficirati kanaliće unutar zuba, te ih napuniti trajnim materijalom ili staviti lijek i privremeni ispun. Nakon zahvata napravi se rtg snimka, a sam zub može biti neko vrijeme osjetljiv na zagriz ili bez vanjskog podražaja, ali ta bol je puno manja i lako se može kontrolirati analgetikom kroz dan ili dva.

Rtg snimka

Podatak da je zub “izrastao” i da je duži od drugih  i/ili oteklina mekog tkiva, pokazuje nam da se upala proširila u okolno, potporno tkivo zuba koje nazivamo parodont. Kako parodont sadrži i proprioceptore (pokazivače mjesta), i sami ćemo biti svjesni koji nas zub boli, jer sada mozak dobiva jasnu poruku o mjestu boli. I da, zub je zaista “izrastao” u usnu šupljinu. Budući da zub visi na vlaknima savijenim u obliku slova “S”, a tijekom upale u parodontu dolazi do izlaska tekućine u tkivo i razvoja edema, zbog tlaka tekućine, zub bude istisnut iz svoje čašice za duljinu vlakana koji se izravnaju (vlakna nisu elastična). Žvakanje na takav zub izaziva jaku bol, jer se zub svaki puta utiskuje u svoju čašicu i tlači tekućinu koja tlači okolne živce. Osim kliničkog pregleda, doktor dentalne medicine će napraviti i početnu rtg snimku. Ako se radi o prvoj i ranoj fazi upale, na rtg snimci se neće vidjeti promjene, ali će olakšati terapijski zahvat (endodontsko liječenje). I opet će stomatolog dati lokalnu anesteziju, otvoriti zub, te očistiti i dezinficirati korijenske kanaliće. Ako se nađe gnojni sekret, ponekad će zub ostat otvoren (umetne se kuglica vate u zub da hrana ne ulazi), ali samo na dan ili dva. Potrebno je što prije trajno napuniti korijenske kanaliće i staviti trajni ispun. Nakon punjenja  obavezno se radi rtg snimka. (slika 1)

Slika 1: Javili su se bolovi u gornjoj desnoj osmici (umnjak). Zub je endodontski tretiran dan nakon dijagnoze. Kontrolna rtg snimka nakon sedam godina pokazuje zdrav parodont i zub je bez simptoma.

Upala zuba

Ako se upala događala i ranije ili ako je u kasnoj fazi, na prvom (početnom) rtg snimku vidjet će se posljedica upale, najčešće kao sjena oko vrhova korijena. To znači da su bakterije oštetile kost i da je organizam, braneći se, ispunio prostor granulacijskim tkivom. Važno je napomenuti da takve “slabije” upale prolaze bez većih simptoma i najčešće nismo niti svjesni da se upala razvija i da oštećuje kost, a moguć je i razvoj dentalnih cista.  Mogu biti slučajan nalaz i onda se pacijenti čude jer njih ništa ne boli. Takvu upalu, bez simptoma, nazivamo kroničnom upalom. Naravno, bilo što, što izaziva pad imuniteta ili dodatna reinfekcija, aktivirat će takve kronične upale i one postaju aktivne i nazivamo ih akutnim upalama. Liječe se endodonskim zahvatom vrlo slično kao i kod akutnih upala, a u slučaju cista i kirurški. Nakon liječenja potrebno je do četiri godine pratiti pacijenta i raditi kontrolne rtg snimke da budemo sigurni da je upalno tkivo na vrhu korijena nestalo i da se ponovo stvorila kost (slika2).

Slika 2: Pacijent je bio kod svog doktora dentalne medicine i zbog bolova je otvoren donji lijevi drugi kutnjak. Na rtg snimci (05.05.2010.) vidi se velika sjena (strelica) oko vrhova korijena.  Zub je endodontski liječen dana 11.05.2010. godine. Nakon devet mjeseci (11.02.2011.) vidi se da se kost u potpunosti oporavila i zub je bez simptoma.

Upale zubne pulpe ne liječe se niti se mogu izliječiti antibioticima

Nažalost, što je bolest kompliciranija i više uznapredovala, vjerojatnost pozitivnog izlječenja je manja, te se može izgubiti jedan ili više zubi usprkos tehnički dobro izvedenoj terapiji. Najbolje je prevenirati i smanjiti na najmanju moguću mjeru mogućnost pojave zubne upale, a to znači redovito prati zube i posjetiti doktora dentalne medicine svakih šest mjeseci. I zadnje, ali nikako manje važno, upale zubne pulpe ne liječe se  niti se mogu izliječiti antibioticima. Jedino i samo u slučaju komplikacija i razvoja nekontrolirane upale mekih (celulitis) i koštanih tkiva (ostitis) prepisuje se, ako je moguće, ciljani ili, ako nije moguće, antibotik širokog spektra u jasno zadanim dozama i vremenu uzimanja.

Najbolje je prevenirati i smanjiti na najmanju moguću mjeru mogućnost pojave zubne upale, a to znači redovno prati zube i posjećivati doktora dentalne medicine svakih šest mjeseci.

Leave a Reply

Close Menu