Dijabetes i parodontitis su česte bolesti modernog doba i kao takve značajno utiču na zdravlje i kvalitet života.  

Piše: dr. stomatologije Amina Aliefendić Husić

Amina Aliefendić Husić je rođena 1996. godine u Kaknju, gdje je završila osnovno obrazovanje. Srednju školu završava 2014. godine u Fojnici kao učenica generacije a iste godine upisuje Stomatološki fakultet Univerziteta u Sarajevu. Diplomirala je 2020. godine na temu ,,Učestalost retiniraniranih kaninusa kod ortodontskih pacijenata“. Svoje dosadašnje radno iskustvo stekla je radom u privatnim stomatološkim ordinacijama u Sarajevu, a trenutno je zaposlena u  JU Dom zdravlja Zenica kao polivalentni stomatolog. Kontinuirano se usavršava i prati najnovije trendove u stomatologiji kako bi pružila najbolju njegu svojim pacijentima i ostvarila svoje profesionalne ciljeve. Članica je humanitarne organizacije gdje ima priliku kroz volonterski rad pružati stomatološke usluge stanovništvu u potrebi.

Dijabetes se često povezuje sa pojačanom gingivalnom inflamacijom kao odgovorom na akumulaciju dentalnog plaka i kao takav znatno utiče na progresiju parodontalnih oboljenja. U ovom tekst dr. stomatologije Amina Aliefendić Husić objašnjava vezu dijabetesa i parodontitisa.

Parodontitis je hronična upalna bolest koja zahvata parodontalni, odnosno potporni aparat zuba a čini ga gingiva, cement, periodontalni ligament i alveolarna kost. Parodontalna bolest počinje akumulacijom bakterija iz dentalnog plaka. Pored mnogobrojnih etioloških faktora treba izdvojiti lošu oralnu higijenu, pušenje, nasljednu sklonost, starost, kao i hronična sistemska oboljenja. Klinički se manifestuje crvenilom i otokom gingive, što označavamo kao gingivitis i predstavlja reverzibilno stanje uz dobru oralnu higijenu i redovne stomatološke kontrole. Parodontitis je uznapredovali oblik kojeg karakteriše bol i postepeno stvaranje parodontalnih džepova koji omogućavaju akumulaciju novih mikroba u usnoj šupljini. Ukoliko se ovi simptomi zanemare parodontalno tkivo propada, dolazi do mobilnosti i posljedičnog gubitka zuba. Liječenje parodontitisa zahtijeva profesionalno uklanjanje supra i subgingivalnih naslaga, kiretažu korjenova zahvaćenih zuba, uz antibiotsku terapiju i antiseptička sredstva lokalno. Također je potrebno educirati pacijente o provođenju pravilne oralne higijene i motivisati ih da umanje ili eliminišu pušenje kao značajan faktor rizika za ovo oboljenje.

Dijabetes predstavlja metabolički poremećaj kojeg karakteriše hronična hiperglikemija, odnosno povećana razina glukoze u krvi. Faktori koji dovode do ovog oboljenja su mnogobrojni a osnovni problem je poremećaj metabolizma inzulina, hormona koji reguliše nivo glukoze u krvi. Defekt beta stanica gušterače koje su odgovorne za njegovu sekreciju (tip 1) ili poremećaj aktivnosti inzulina (tip 2) dovode do hiperglikemije i pratećih komplikacija dijabetesa koje se odražavaju na cjelokupni organizam. Dijabetes se danas navodi kao riziko faktor za razvoj parodontitisa kod odraslih, ali i kod djece. Smatra se da će broj oboljelih od dijabetesa do 2030. godine dostići broj od 350 miliona ljudi. Ako uzmemo u obzir međusobnu povezanost dijabetesa i parodontitisa, ovo su itekako zabrinjavajući podaci za doktore dentalne medicine.

Na osnovu dosadašnjih saznanja potvrđen je uzajamni odnos između dijabetesa i parodontitisa. Naime, brojne epidemiološke studije su dokazale da pacijenti sa nekontrolisanim dijabetesom ili poteškoćama u održavanju normalne razine glukoze u krvi,  imaju 2 do 3 puta veći rizik za razvoj parodontitisa, a što predstavlja značajan faktora rizika. Učestalost parodontitisa ali i njegove komplikacije su u uskoj vezi sa trajanjem i razinom hiperglikemije. S druge strane, mikroorganizmi i njihovi produkti kod uznapredovalih oblika parodontalne bolesti mogu putem krvi uticati na pogoršanje sistemskih oboljenja, među kojima je i dijabetes. 

Dijabetes se često povezuje sa pojačanom gingivalnom inflamacijom kao odgovorom na akumulaciju dentalnog plaka i kao takav znatno utiče na progresiju parodontalnih oboljenja. Također je poznato da mlađi dijabetičari sa slabijom glikemijskom kontrolom lakše razvijaju parodontitis u odnosu na stariju populaciju. Kada govorimo o mogućim mehanizmima djelovanja dijabetesa na parodontalnu bolest to se prije svega odnosi na promjene razine glukoze u krvi, sastavu subgingivalne mikroflore, prokrvljenosti tkiva i odgovoru domaćina. Mikrovaskularne promjene u vidu zadebljanja endotela kapilara slabe difuziju kisika i tako mijenjaju prokrvljenost parodontalnih tkiva ali i smanjuju mogućnost eliminacije štetnih faktora. 

Iako su rađena mnogobrojna istraživanja na temu uticaja dijabetesa na parodontitis, mnogo je manje istraživanja u suprotnom smjeru. Dokazano je da parodontitis kao upalna hronična bolest dovodi do promjena funkcije stanica imunološkog sistema, promjena metabolizma kolagena, prisutnost hiperlipidemije i usporeno zarastanje rana. Odbrambene stanice pod utjecajem hiperlipidemije proizvode veće količine antiinflamatornih medijatora, citokina i interleukina. To dovodi do jače izražene inzulinske rezistencije i pogoršanja dijabetičkog stanja te se tako stvara začarani krug.

Dijabetes i parodontitis su česte bolesti modernog doba i kao takve značajno utiču na zdravlje i kvalitet života. Iako su rađena brojna istraživanja koja govore o vezi između ova dva oboljenja, ipak osnovne mehanizme povezanosti treba dalje istraživati od strane kliničara da bi se otkrile najefikasnije mjere prevencije i liječenja. Potrebno je staviti naglasak na educiranje pacijenata o važnosti oralnog zdravlja i uticajima parodontitisa na sistemska oboljenja te rizik za razvoj njegovih komplikacija. Stomatolozi su odavno svjesni važnosti prepoznavanja dijabetesa kod svojih pacijenata, sa njegovim oralnim manifestacijama kao što su kserostomija, kandidijaza te parodontitis. Nadležni ljekari bi trebali svojim pacijentima skrenuti pažnju na povezanost dijabetesa sa parodontitisom, te ih potaknuti na redovne stomatološke preglede najmanje 2 puta godišnje u sklopu terapije dijabetesa. Liječenje ovih oboljenja zavisi od motivacije pacijenta. Uz redovnu terapiju dijabetesa za njen uspjeh važno je uvođenje zdravog načina života, te regulacija tjelesne težine. Kada je u pitanju parodontitis, pacijentova briga o oralnom zdravlju je najvažniji faktor za konačni ishod terapije. Interdisciplinarni pristup i komunikacije između nadležnog ljekara i stomatologa uveliko doprinosi terapijskom uspjehu oba oboljenja. Kontinuirana edukacija i proučavanje literature o značaju parodontološke terapije kod pacijenata oboljelih od dijabetesa, dat će nova saznanja o međusobnoj vezi između ovih oboljenja koja će promijeniti tok progresije bolesti i poboljšati kvalitetu života.