Piše: dr. dent. med. Šajma Hakmi

dr. dent. med. Šajma Hakmi, diplomirala je 2022. godine i dobitnica srebrene značke Univerziteta u Sarajevu te dobitnica Zlatnika grada Sarajeva. Trenutno zaposlena u novootvorenoj privatnoj stomatološkoj ordinaciji “Dr Obeji ” kao polivalentni stomatolog. U svom dosadašnjem radu, sa ciljem poboljšanja mojih znanja i vještina te dodatnim profesionalnim usavršavanjem, pohađala je mnogobrojne stomatološke edukacije unutar naše zemlje, ali i van nje. Volonterski je  aktivan član društva a neke od mojih volonterskih aktivnosti se vežu za volontiranje u Danish Refugee Council- u (DRC), Islamic Relief-u, Udruženju Svitanje itd. Članica sam BHAAAS-a te koordinator stomatološkog tima udružđenja Health Angels International.

Mehanička povreda sluznice bilo da je akutna ili hronična je najčešći razlog prekida kontinuiteta oralne sluznice. Hronične/dugoročne traume usne šupljine uzrokuju nastanak traumatskog ulkusa. Ova ranica je javlja usljed ugriza sluznice zbog nepravilne pozicije zuba, neadekvatnih stomatoloških intervencija, oštrih frakturiranih ili karioznih zubnih ploha. Traumatski ulkus nalazimo vrlo često u nalazu kod pacijenata sa Parkinsonovim oboljenjem, merkurijalnim tremorom jezika, u nalazu nakon epileptičnog napada itd.  Akutne povrede uzrokuju također prekid toka sluznice te pojavu ranica i vrlo često se povezuju sa konzumacijom oštre hrane, nepravilnim tehnikama četkanja zuba ili upotrebi tvrde četkice za zube, a kod djece su jako česti ugrizi nakon stomatološke intervencije usljed produženog djelovanja anestezije. O ranicama u ustima i kada se javiti doktoru za časopis DentBiH piše dr. dent. med. Šajma Hakmi

Sluznica usne šupljine je pokrov koji oblaže cijelu njenu unutrašnjost, te ima veoma značajne uloge. Ona štiti sve organe usne duplje od štetih agenasa, prima podražaje, aktivno učestvuje u uklanjanju štetnih tvari iz organizma, učestvuje u procesu žvakanja i gutanja hrane, te je nosilac osjeta okusa. Kod zdravih osoba sluznica je koraljne boje, površine kore narandže, optimalne je debljine uz nenarušen kontinuitet. Ranice u ustima se nerijetko javljaju, te mogu zahvatiti sve dijelove sluznice usne šupljine od jezika, podjezične sluznice, obraza, unutrašnje strane usana pa sve do nepca. One predstavljaju prekid toka sluznice usne šupjine.  Najčeći razlog javljanja ranica u ustima jeste trauma koja im je prethodila ili pad imuniteta organizma.

Mehanička povreda sluznice bilo da je akutna ili hronična je najčešći razlog prekida kontinuiteta oralne sluznice. Hronične/dugoročne traume usne šupljine uzrokuju nastanak traumatskog ulkusa. Ova ranica je javlja usljed ugriza sluznice zbog nepravilne pozicije zuba, neadekvatnih stomatoloških intervencija, oštrih frakturiranih ili karioznih zubnih ploha. Traumatski ulkus nalazimo vrlo često u nalazu kod pacijenata sa Parkinsonovim oboljenjem, merkurijalnim tremorom jezika, u nalazu nakon epileptičnog napada itd.  Akutne povrede uzrokuju također prekid toka sluznice te pojavu ranica i vrlo često se povezuju sa konzumacijom oštre hrane, nepravilnim tehnikama četkanja zuba ili upotrebi tvrde četkice za zube, a kod djece su jako česti ugrizi nakon stomatološke intervencije usljed produženog djelovanja anestezije. Najčešća lokalizacija traumatskih povreda usne šupljine jeste bočna strana jezika, bukalna (obrazna) sluznica i sluznica usana. Iako klinička slika zna izgledati dramatično, najčešće nema razloga za strah. Uglavnom se u nalazu evidentira jedna lezija koja je prekrivena opnom od bijele do smeđkaste boje. Najčešći simptomi koji prate ovaj oblik traume jeste otok, crvenilo i bol (osobito kod akutne traume), a ponekad se javlja i povišena tjelesna temperatura , te upala regionalnih limfnih čvorova. Terapija podrazumijeva uklanjanje uzročnika (nepravilno pozicioniranog  zuba, sanacija oštrih rubova ispuna/zuba…), zatim simptomatsko liječenje u vidu potpomaganja epitelizacije,  te ordiniranja analgetika. U slučajevima postojanja upale regionalnih limfnih čvorova i povišene tjelesne temperature potrebno je posjetiti liječnika koji će ordinirati odgovarajuću antibiotsku terapiju. Ukoliko lezija ne prolazi unutar dvije do tri sedmice obavezan je posjet doktoru stomatologije.

Treba spomenuti i pojavu hemijskih trauma koje nastaju usljed aplikacije različitih agenasa na oralnu sluznicu. Aplikacija kiselinskih ili baznih supstanci, alkohola visoke koncentracije, tableta koje nisu namijenjene za topljenje u usnoj šupljini, nekih agresivnih sredstava za oralnu higijenu ukoliko se nepravilno koriste dovodi do pojave ranica čija klinička slika varira od blagog zamućenja sluznice do dubokih povreda sa odumiranjem dijela tkiva. Ukoliko se radi o rani koja je uzrokovana hemijskim agensom te je bolna, preporuka je uklanjanje agensa sa površine sluznice te posjeta doktoru stomatologije.

Drugi najčešći tip ranica u ustima koje se javljaju jesu afte odnosno aftozne ulceracije. Afte su ranice koje su uzrokovane djelovanjem više faktora, ali se najčešće povezuju sa padom imuniteta. Mnogi pacijenti njihovu pojavu povezuju sa kiselim napitcima, pikantnom hranom, blagim ozljedama sluznice i stresom. Također se javljaju kod osoba sa sniženim vrijednostima željeza u krvi, vitamina B12, folne kiseline, kod pojedinih alergija na hranu (gluten), bolesti digestivnog trakta (Chronova bolest, celijakija, ulcerozni kolitis) i autoimunih poremećaja. One se mogu pojaviti u tri oblika – male afte, velike afte i herpetiformne ulceracije.  Svaka od ovih formi ima crveni halo koji okružuje ranicu uglavnom presvučenu bijelom opnom. Afte se odlikuju pojavom boli te vrlo često otežavaju uzimanje hrane što može biti izrazito opasno kod male djece koja su sklonija dehidrataciji. Male afte su najčešći oblik, a nastaju ponavljajućim izbijanjem jednog ili više malih ulkusa (prečnika do 10 mm), koji su bolni, a nakon 7 do 10 dana zacjeljuju bez ožiljaka. Lokalizirane su na sluznici usana, obraza, jezika te mekog nepca. Velike afte stvaraju ulceracije većeg dijametra od 10 mm, duže traju (3-4 sedmice), te mogu zahvatiti sluznicu usana, obraza, jezika, gingive (zubnog mesa) te tvrdo i meko nepce. Izrazito su bolne, te zarastaju sa ožiljcima. Uglavnom izbijaju više puta uzastopno, te se nova rana javlja prije potpunog cijeljenja prethodne. Herpetiformne afte su multiple, masovne, izuzetno bolne ulceracije, grupisane jedna do druge, prečnika 1-2 mm, koje zahvataju sluznicu usana, obraza, jezika te mekog nepca. Smatraju se teškim kliničkim oblikom ponavljajućih aftoznih ulceracija zbog velikog broja veoma bolnih ranica pri čemu se nove rane konstatno javljaju.

Pacijenti kod kojih se afte veoma rijetko javljaju u najvećem broju slučajeva ne zahtijevaju odlazak doktoru. Terapija je uglavnom za ublažavanje simptoma u kojoj dominiraju preparati sa lokalnim anestetičkim i antiseptičnim dejstvima kao i epitelizansima (npr. Lysobact). Kod pacijenata sa čestim ponavljajućim aftama potreban je odlazak doktoru stomatologije, koji će donijeti daljnju odluku o uključivanju imunostimulativne i kortikosteroidne terapije. Ova terapija služi za kontrolu simptoma kao i za produžavanje vremena bez afti s obzirom da danas još uvijek ne postoji terapija koja može trajno zaustaviti javljanje aftoznih ulceracija. U svakom slučaju postojanje bilo koje ranice u ustima koja perzistira duže od 2 sedmice bila ona bolna ili ne zahtjeva posjetu doktoru stomatologije, te daljnju pažnju.