INTERVJU: Dr. sc. Snježana Pohl , Dr.med. dent. specijalist oralne hirurgije

Rijetkost je studirati na Medi­cinskom fakultetu u Zagrebu i Fakultetu dentalne medicine u Münchenu. Možete li nam pribli­žiti kako je do te odluke došlo i zašto ste krenuli baš tim putem na samom početku?

Sada ću možda uzeti malo čarolije od te odluke, ali, iskreno, sve je bilo tako… slučajno.

Dok sam studirala medicinu, dogo­dila se ljubav. Moj tadašnji dečko s kojim sam studirala, a danas moj muž, bio je dijete hrvatskih iselje­nika iz Njemačke. Tako sam, na očaj svoje obitelji, spakirala stvari i pre­selila se u Njemačku.

Došla sam baš u trenutku kada je pao Berlinski zid. Tisuće liječ­nika došlo je iz Istočne Njemačke i odjednom sam se našla u situaciji u kojoj sam morala pružiti nešto više. Kombinacija moje ljubavi prema učenju i činjenice da me na studiju medicine impresionirala maksilofacijalna kirurgija dovela je do odluke da upišem i stomato­logiju. I evo me danas, kombina­cija slučajnosti, ljubavi i znatiželje oblikovala je moj profesionalni put.

Specijalizirali ste parodontolo­giju i implantologiju. U kojem se trenutku stvorila potreba i prostor za dvije srodne, ali za­htjevne specijalizacije?

Da se mene pita, najradije bih spe­cijalizirala i protetiku i ortodonciju – da je bilo vremena! Oralna kirurgija temelj je za prepoznavanje i tera­piju rizičnih stanja te za rekonstruk­ciju atrofičnih i destruiranih tkiva. Međutim, ubrzo sam shvatila da za dugoročno održavanje tih tkiva, posebno u estetskoj zoni, trebam i znanja i vještine iz parodontologije.

Terapije nisu uvijek 100 % uspješne, a kada dođe do komplikacija, od­govornost je na nama, liječnicima, da ih riješimo. Upravo me ta po­treba da pacijentima osiguram si­gurnu i kompletnu terapiju vodila prema dodatnom usavršavanju.

Godine 2010. vraćate se u Hrvat­sku i sudjelujete u stvaranju naj­veće privatne dentalne klinike – “Rident”. Kako je došlo do su­radnje s „pionirom” dentalnog tu­rizma dr. Miljanićem? Koliko vam je u toj promjeni pomogao „nje­mački” mentalitet odnosa prema poslu, koji ste sigurno stekli tije­kom svog rada u inozemstvu?

Sjećam se svog prvog sastanka s dr. Miljanićem – ponijela sam mapu s kliničkim fotografijama, pomno pripremljenu jer sam htjela poka­zati što mogu ponuditi. Dr. Milja­nić, vizionar kakav jest, prepoznao je da klinici nedostaje specijalist parodontologije. Bio je to savršen spoj – on je bio „prvi među prvima”, a ja sam dobila priliku razviti paro­dontološku skrb u ambicioznom i moderno organiziranom okruže­nju i multidisciplinarnom timu.

Kad sam došla u Njemačku, šalili su se da sam „veći Nijemac“ od Nijemaca –vrijedna, odgovorna, točna. A kad sam došla u Rident, imala sam osjećaj da je klinika „nje­mačkija“ od samih njemačkih kli­nika. Sve je bilo na svom mjestu: savršena organizacija, urednost, čistoća, profesionalnost.

Zato je prilagodba bila prirodna, a suradnja s dr. Miljanićem i cije­lim timom jedno od najvažnijih po­glavlja mog profesionalnog života.

Postoji li osoba ili događaj koji su imali ključnu ulogu u vašoj profesionalnoj karijeri? Ako da, kako su utjecali na vas?

Tri su ključna momenta.

Prvi se dogodio neposredno prije mog prvog zaposlenja nakon fa­kulteta u Münchenu. Moj tadaš­nji poslodavac uplatio mi je fanta­stični tečaj mukogingivne kirurgije – i to vikend prije mog prvog rad­nog dana! Te edukacije tada su bile prava rijetkost, a predavači su do­lazili iz SAD-a. Bila sam potpuno očarana – to je bio moj prvi uvid u svijet vrhunske edukacije i kako takva edukacija može podići pro­fesionalne standarde.

Drugi ključni trenutak dogodio se tijekom specijalizacije oralne kirur­gije. Moj mentor, poznati eduka­tor, parodontolog i implantolog iz SAD-a, postavio mi jedno jedno­stavno, ali sudbonosno pitanje: „Želiš li da napravim vrsnog paro­dontologa od tebe?“ Naravno da sam rekla da. Ta rečenica označila je početak intenzivnog razdoblja usavršavanja koje me oblikovalo i profesionalno i osobno.

Treći trenutak došao je iznenada, na jednom od nebrojenih kon­gresa i vikenda provedenih u pu­blici. Jedno od predavanja bilo je posebno – drukčije, inspirativno. Toliko me ponijelo da sam jedva čekala ponedjeljak kako bih sve što sam čula primijenila u praksi. Tada sam shvatila: želim biti ta osoba koja će inspirirati druge, koja će u publici probuditi onu strast prema učenju i napredovanju kakvu sam ja osjećala tog dana.

Surađivali ste u timovima čiji su rezultat inovativni proizvodi poput sustava „Cervico”. Kakav je osjećaj sudjelovati u razvoju proizvoda koji donose promjenu na tržištu?

Iskreno, prekrasan je osjećaj biti pionir u nečemu što će unaprije­diti svakodnevni rad stomatologa. Suradnja s pametnim, entuzijastič­nim stručnjacima u razvoju inova­tivnih proizvoda, poput sustava „Cervico“, uvijek je inspirativna i ispunjava vas ponosom. To je isto bila inspiracija za razvoj mojeg prvog vlastitog proizvoda – apli­kacije Decision Matters.

Bilo da je riječ o Partial Extraction Therapyju, sustavu „Cervico“ ili aplikaciji Decision Matters, iza svakog takvog projekta stoji puno rada – strasti i uzbuđenja, beskraj­nih noći provedenih u tipkanju, cr­tanju, promišljanju i testiranju. To je proces koji vas uvuče u svoj vr­tlog, ali taj osjećaj strasti i predano­sti jednostavno se ne može kupiti.

Najljepše u svemu tome jest vidjeti da taj proizvod, ideja ili tehnika koju ste razvijali postaje koristan alat u rukama kolega. To je trenu­tak kad shvatite da ste doprinijeli nečemu većem – ne samo struci nego i boljim rezultatima za paci­jente diljem svijeta. Taj osjećaj jed­nostavno nema cijenu.

Surađujete s cijelim nizom orga­nizacija, ali i digitalnih eduka­cijskih platformi poput Dental XP-a. Gledajući iz današnje pozi­cije, što vam je najviše pomoglo da steknete reputaciju jednog od najcjenjenijih međunarodnih predavača u dentalnoj medicini?

Ključni trenutak je bio ForumXP – to je bilo mjesto gdje sam po prvi put javno pokazala svoj klinički rad i aktivno sudjelovala u nebrojenim diskusijama s kolegama iz cijelog svijeta. To iskustvo pomoglo mi je da steknem sigurnost i razvijem vlastiti glas u struci. Nakon toga, pozornica Dental XP-a bila je priro­dan korak naprijed – globalna plat­forma koja pruža veliku vidljivost.

Osim toga, ne smijemo zanema­riti društvene mreže. Da, možemo reći svašta protiv njih – od preve­like prisutnosti do dezinformacija – ali internet ima jednu sjajnu oso­binu: daje vidljivost.

Kirurške tehnike koje sam razvila i publicirala ne bi došle do tako širo­kog kruga kliničara koji ih primje­njuju da nije društvenih mreža.

Kad biste morali izabrati, što vas više motivira – rad s pacijentima, istraživački rad, predavanja na kongresima ili edukacija drugih kolega putem radnih tečajeva? Ili ste pronašli idealni omjer u kom­binaciji navedenih aktivnosti?

Ovo je jednostavno: pronašla sam idealan omjer!

Tko je Snježana Pohl privatno kad ispred vas nije pacijent? Što vas inspirira u životu i definira kao osobu, nevezano za vaša profesi­onalna postignuća?

Ovo je teško pitanje. Zašto? Zato što, baš kao što su moji roditelji, učitelji cijelim svojim srcem, živjeli svoj poziv, tako i ja živim svoju pro­fesiju – cijelim svojim bićem. Kad ispred mene nije pacijent, radim na svojoj edukacijskoj platformi, Decision Matters. Počevši s apli­kacijom u 2020., projekt se brzo proširio i danas obuhvaća online predavanja i ekskluzivne tečaje sa stomatolozima koji dolaze iz cijelog svijeta u Hrvatsku.

Pišem knjigu, radim studije, izra­đujem animacije i grafike za pre­davanja, izmjenjujem e-mailove s kolegama koje mentoriram i vodim terapijskim planom… Često imam sastanke s timovima putem Zooma. To nije posao – to je moj svijet i strast. Znam da biti radoho­ličar nije više „in”, ali ono što radim je uistinu raznoliko i zabavno.

Volim obitelj, prirodu, sport i glazbu. Obiteljske proslave u Sla­voniji moj su izvor topline, a pri­roda moj mir. Obožavam trčanje uz more. Privilegija je živjeti na otoku.

Dok vozim, uživam u emisijama Ko­rada Korlevića i Noe Hararija, volim slušati podcaste o marketingu, le­adershipu, umjetnoj inteligenciji…

I da, uživam s obitelji otići na kon­cert klasične glazbe u HNK „Ivan Zajc” u Rijeci. I peći kolače!

Stomatologija se često smatra jednim od stresnijih zanima­nja unutar medicinske struke. Kakav je vaš pogled na važnost mentalnog zdravlja? Što biste sa­vjetovali mlađim kolegama koji tek započinju svoje karijere – na što da obrate pozornost i kako da izbjegnu burn out?

Stomatologija je bez sumnje za­htjevna i često stresna profesija, ali što smo bolji u svom poslu, to manje imamo negativnih isku­stava. Ključ je pronaći ljepotu u onome što radimo – svakog jutra fokusirati se na ono čemu se radu­jemo u tom danu, bilo da je to pa­cijent kojem možemo pomoći, teh­nika koju želimo unaprijediti, novi instrument ili razgovor s kolegama.

Važno je stalno ulagati u sebe. Zna­nje i vještine donose samopouz­danje, a samopouzdanje smanjuje stres. Pri tome ne mislim samo na edukaciju iz područja stomatologije nego i iz područja poduzetništva. Treba u mladosti postaviti zdrave temelje, kasnije je onda puno lakše. O kreiranju lijepog osmijeha se ne uči samo iz stručne literature – uči se u galerijama, muzejima, prirodi.

Treba pronaći ravnotežu između posla i osobnog života, paziti na ergonomsko držanje i ne zanema­riti tjelesnu aktivnost. Ukočen vrat i ramena zagorčavaju nam život.

Mislim da je najvažnije uživati u svakom koraku svog profesional­nog putovanja. Pronaći ljepotu u onome što radimo svaki dan naj­bolji je recept za uspjeh i ispunje­nje – jer sretan stomatolog znači i sretnog pacijenta!

Posljednjih se godina sve više naglašava važnost i „neklinič­kih” v ještina u s tomatologiji – poput komunikacije, financijske pismenosti, vođenja timova i operativne izvrsnosti u poslova­nju. Kako danas gledate na to iz perspektive osobe koja se profe­sionalno i poslovno realizirala u stomatologiji? Kada biste mogli promijeniti jednu stvar u vezi s „nekliničkim” vještinama u sto­matologiji, što bi to bilo?

Važnost „nekliničkih” vještina u sto­matologiji danas je nemoguće igno­rirati. U radu sa „studentima” iz ci­jelog svijeta („studenti” se odnosi na stomatologe koji dolaze na moje tečajeve), često vidim da su više op­terećeni problemima organizacije i poslovanja nego kliničkim izazo­vima. Australija se čini iznimkom.

Svi stomatolozi, bez iznimke, tre­baju svladati komunikacijske vje­štine i biti financijski pismeni. U Ridentu smo imali radionice ko­munikacijskih vještina i angažirali vanjske stručnjake. Danas postoje brojni tečajevi i savjetnici, uključu­jući one specijalizirane za poslovno savjetovanje stomatologa – i to čak i u Hrvatskoj. Moja je preporuka da se takvi stručnjaci angažiraju bez oklijevanja jer greške u poslovanju skuplje su od te investicije.

Kada bih mogla promijeniti jednu stvar, to bi bilo da se „nekliničke” vještine integriraju u obrazovni sustav stomatologije. Studenti bi već tijekom studija trebali učiti osnove komunikacije, financija i organizacije jer time dobivaju čvr­stu osnovu za karijeru – ne samo kao kliničari nego i kao uspješni profesionalci i lideri.

Dopredsjednik ste simpozija Re­gendays, koji će u lipnju dovesti neka od najvećih imena regenera­tivne stomatologije prvi put u Za­greb. Kojim se stomatolozima Re­gendays obraća svojim stručnim sadržajem? Zašto ga treba uvr­stiti u svoj kalendar događanja?

Drago mi je da ste prepoznali važ­nost ovog simpozija. Regendays se već nekoliko godina održava u najljepšim gradovima Europe, okupljajući vrhunske predavače i visoko motivirane sudionike. Ideja da dovedemo ovaj prestižni sim­pozij u Hrvatsku rodila se tijekom tečaja profesora Choukrouna, or­ganiziranog za stomatologe gru­pacije ADG u suradnji sa zagre­bačkim fakultetom i Dentalnim Megastoreom.

Vidim Regendays kao nezaobilazni događaj za sve kolege koji se bave bilo kojim oblikom kirurgije – od manje do kompleksne. Nema „male kirurgije” koja ne zahtijeva teme­ljito razumijevanje biologije. Ovaj simpozij ne samo da pruža priliku za usvajanje sofisticiranih tehnika nego otkriva i širi plan iza njih – što je ključno za uspješan rad.

Zašto ga uvrstiti u svoj kalendar? Zato što otvara nove horizonte, spaja znanost i praksu te omogu­ćuje sudionicima da odmah primi­jene stečeno znanje u svojoj sva­kodnevnoj kliničkoj praksi. U lipnju će Zagreb postati centar regenera­tivne stomatologije – prilika koju ne treba propustiti!

I za kraj – puno ste puta bili na svjetskim pozornicama kao pre­davač. Kako se pripremate za na­stup i nosite sa strahom od javnog nastupa, koji je jedan od najraši­renijih među ljudima?

Pripremam se za svaki nastup kao da mi je prvi put. Nikada ne ponav­ljam isto predavanje – svako prila­godim publici, kontekstu i aktual­nim temama. Također, svaki govor izgovorim onoliko puta koliko je potrebno da budem točno unutar vremena predviđenog za predava­nje. Ta priprema daje mi sigurnost.

Ne osjećam strah, nego samo pozi­tivno uzbuđenje. Znam da je strah od javnog nastupa čest među lju­dima, ali vjerujem da bi se mnogi oslobodili tog osjećaja kada bi ga naučili razumjeti i prepoznati kao – uzbuđenje.