Dr. Denis Žujo, specijalista oralne medicine i parodontologije

Savremena implantologija i parodontologija posljednjih godina doživljavaju izuzetan razvoj, donoseći pacijentima mogućnosti koje su donedavno bile nezamislive. Napredak biomaterijala, regenerativnih tehnika i digitalnog planiranja terapije omogućava sve predvidivije, dugotrajnije i estetski vrhunske rezultate, čak i u najsloženijim kliničkim slučajevima. Ipak, uspjeh liječenja ne počinje u operacionoj sali – već pravovremenom dijagnostikom, pravilnim planiranjem i interdisciplinarnim pristupom. O izazovima i perspektivama ovih oblasti razgovarali smo s dr. Denisom Žujom, specijalistom oralne medicine i parodontologije, čiji je profesionalni fokus usmjeren na implantologiju, regenerativne zahvate i rehabilitaciju bezubih pacijenata. U intervjuu govori o razvoju svoje profesionalne karijere, najnovijim dostignućima u implantologiji, važnosti liječenja parodontoloških bolesti, kontinuiranom stručnom usavršavanju te viziji budućnosti dentalne medicine u Bosni i Hercegovini.

DentBiH: Dr. Žujo, specijalista ste oralne medicine i parodontologije, s posebnim fokusom na implantologiju. Šta Vas je motivisalo da svoj profesionalni razvoj usmjerite upravo ka ovim granama stomatologije?

Denis: Kao učenik osnovne škole sam imao viziju šta bih volio da radim u životu. Ljubav prema stomatologiji se rodila sa nekih 13 godina. Kasnije se ta ljubav proširila isključivo na hiruške grane stomatologije u kojima sam se upotpunosti pronašao. Onaj zadnji mali dio potpune slike mene i stomatologije je bila baš u parodontologiji, a kasnije i u  implantologiji u kojoj sam sebe pronašao upotpunosti. To su dvije grane koje su nešto slično kao prst i nokat, jedna drugu upotpunjuju. Parodontopatija je bolest koja je u top 3 u svijetu, pored kardiovaskularnih oboljenja, ona je u samom vrhu. Ispadanje zuba i činjenica da se ne može ništa više uraditi, me je još više privukla, da se zapitam, da li je to nešto s čime bih se volio uhvatiti u koštac.   Prodontopatija, u narodu zvana Parodontoza, smatra se izlječivom bolesti, pa je i vađenje zuba u jednom mjeri smanjeno. Implantologija je bila samo jedan nastavak k tome, za pacijente koji su zakasnili sa liječenjem, preostala je opcija implantologije i ozubljavanja implantološkim sistemima.

DentBiH: U posljednjih nekoliko godina implantologija bilježi izuzetan napredak. Koje biste inovacije izdvojili kao najznačajnije za uspješnije i dugotrajnije rezultate terapije?

Denis: Istina je da su implantati došli do savršenstva gdje u potpunosti zamjenjuju prirodne zube, čuvaju kost što im je primarna namjena. Dugoročno gledajući, implantati će uzeti primat u dentalnoj medicini jer će se sve više pacijenata odlučivati na ugradnju implantata u odnosu na neke fiksne / mobilne nadoknade na koje je stomatologija bila prinuđena u prošlosti, mislim na mostove i proteze. U budućim implantima će se ugrađivati  i čipovi koji će moći komunicirati sa pacijentom i doktorom, prenositi stanje mekog/tvrdog tkiva, vrijeme zamjene krunice ili čak odlaska kod doktora na pregled. Implantologija kao grana stomotologije će promijeniti postulate na koje smo mi naučili. Pored titanijumski implantata, koji su 90% zastupljeni, cirkonijumski implantati prave svoje mjesto, ali kod nas još uvijek nisu toliko zastupljeni kao titan implantati.

DentBiH: Jedan od Vaših užih interesa je rehabilitacija bezubosti i nadogradnja atrofične kosti. Koliko su danas ovakvi zahvati predvidivi i koje benefite donose pacijentima?

Denis: Moja vizija kao specijaliste jeste u rehabilitaciji bezubosti, nadogradnja kosti kod pacijenata koji su izgubili kost ugradnjom ”nove” kosti radi ugradnje implantoloških sistema ili polovično izgubljene prirodne kosti oko zuba regenerativnim metodama. Zahvati su jako predvidi jer pacijent može da zna kada će dobiti krajnji produkt, krunicu,osmijeh i to sve na samom početku terapije. Mora samo da ima strpljenja jer je to ključ za uspjeh. Da ne zaboravimo spomenuti i meko tkivo koje igra veliku ulogu u uspjehu konačnog  rada. Mekotkivna hirurgija i manipulacija gingivom je složena i neophodna procedura prilikom implantološko-parodontoloških zahvata, da li se to radilo oko samih zuba ili implantata, ona ima svoju ključnu ulogu, mogao bih sa sigurnošću reći, ključnu stvar koja odlučuje da li će biti uspješna operacija ili ćemo se susretati sa problemima.

DentBiH: Parodontološke bolesti često napreduju bez izraženih simptoma. Koji su prvi znakovi na koje bi pacijenti, ali i doktori dentalne medicine, trebali obratiti posebnu pažnju?

Denis: Parodontopatija je jedna podmuklo oboljenje koje se, ako se ne obrati pažnja, vrlo brzo može dovesti do gubitka kosti i ispadanja zuba. Najčešće polivalentni doktor nije primjetio prve znakove, a to su upala desni, krvarenje i zadah. Nažalost, pacijenti hoće bijele zube, a ne vide probleme koje se nalaze dublje. U tom slučaju jedino doktor / specijalista može da vidi i skrene pažnju pacijentu na probleme koje ima i koje bi se trebali riješiti prije svih drugih zahvata, misli  se na protetske  ili implantološke.

Redovne kontrole kod stomatologa specijaliste uz obavezno slikanje OPG usta na godišnjem nivou bi trebalo doprinijeti boljem statusu i prevenciji razvoja bolesti usta i pojave parodontoloških problema.

DentBiH: Koliko interdisciplinarni pristup – saradnja parodontologa, oralnog hirurga, protetičara i drugih specijalista – doprinosi uspješnosti kompleksnih rehabilitacijskih slučajeva?

Denis: Sinergija više stomatoloških grana vodi ka uspjehu u konačnici. Nažalost, danas je problem parodontoze neshvaćen kao ozbiljan problem pa se to na kraju preskoči radi bijelog osmijeha, koji na kraju pada u drugi plan kada problem ispliva na površinu. To se slomi preko leđa pacijenta, nažalost. Mišljenja sam da bi trebali raditi svi zajedno u korist pacijanata. Kolegijalnost bi trebala da bude na višem nivou da bi svaka specijalnost stomatologije dala svoj najveći doprinos u rješavanju problema.

DentBiH: Kontinuirana edukacija danas je neizostavan dio stomatološke profesije. Na koji način pratite najnovija dostignuća i koliko je važno usvajati nove tehnike i protokole rada?

Denis: Završetkom stomatološkog  fakulteta počela je nova sfera edukacije, ja to kažem, ponovnog učenja. Doktor stomatologije ako misli da nakon položenog državnog ispita ne treba da dodatno uči i ulaže u svoje znanje, taj će vrlo brzo da odustane od struke i da se počne baviti nečim drugim. Stomatologija se širi i raste kao najbrža grana medicine gdje su do jučer bili amalgamski ispuni, što je danas totalno ne prihvatljivo da se stavljaju, a to je jedan banalan primjer. Protokoli se mijenjaju iz godine u godinu, što nam govori da se stalno vrši neko istraživanje pa dobijamo spoznaju koliko nam se vizija o stomatologiji promijenila u zadnjih nekoliko godina. Nakon završetka specijalizacije sam nastavio sa edukacijama i usavršavanju svojih vještina, usvajanju novih protokola, perspektiva. Jednu bih volio izdvojiti, koja je na mene do sada ostavila najveći utisak. Bila je u Warsaw gdje  se edukacija odvijala na kadaverima. Bio sam jedini doktor iz Sarajeva od nas ukupno 8 iz cijele Bosne i Hercegovine. Tema je bila Augmentacija kosti i pomjeranje nerava i mišića vilice. Jedna malo nesvakidašnja edukacija gdje smo prvi put mogli na ljudskim glavama da se treniramo i učimo, u svrhu što boljeg i preciznijeg rada za buduće pacijente.

DentBiH: Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u svakodnevnoj kliničkoj praksi kada su u pitanju implantološki i regenerativni zahvati, te kako ih uspješno prevazilazite?

Denis: Najveći izazove imam kad mi pacijent kaže da se to ne može riješiti jer je bio već kod jednog doktora prije i on mu je rekao da se to ne može riješiti. To su najčešće atrofije koštanih segmenata gdje se treba raditi augmentacija koja nije ni laka ni jeftina, a zahtjeva znanje i iskustvo kao i potporu tehničkih aparata i materijala koje se  najčešće ne mogu  kupiti kod nas.

Volim izazove i pomjeranje granica jer svemir je jedina granica, samo je stvar koliko doktor široko misli i vidi.

DentBiH: Kako vidite budućnost parodontologije i implantologije u Bosni i Hercegovini te koje biste savjete uputili mladim doktorima dentalne medicine koji žele graditi karijeru u ovim oblastima?

Denis: Mi imamo slabu svijest o zubima, o bolestima parodonta i koliko to može da utiče na cijelokupni organizam. Došlo je vrijeme nekih drugih prioriteta, nažalost. Moramo biti svjesni da nisu svi pacijenti dobri kandidati za implantate kao ni da svaki doktor nije dobar implantolog. Bojim se da ćemo doći do pojave problema u vidu upale implantata (periimplantitisa) gdje će pacijenti na kraju biti razočarani kad izgube implantate, samo zato što nisu bili od starta kandidat za iste, pa su uzeli zdravo za gotovo implantate kao rješenje njihovog problema. Mladim kolegama bih poručio da ulažu u svoje znanje, da šire vidike i pristup problemu jer ono što se radi u zapadnim zemljama kao nešto normalno, trebalo bi da može i kod nas, samo treba netko tko će to znanje i vizije predočiti našim pacijentima.