Razgovor s dr. mr. sci. Nedžadom Hindićem, spec. oralne hirurgije

U modernoj dentalnoj implantologiji fokus se već odavno pomjerio s primarne stabilnosti i srastanja implantata s kosti prema dugoročnoj stabilnosti mekih tkiva, odnosno estetskoj i biološkoj održivosti. Kako osigurati da implantat nakon deset ili petnaest godina izgleda i funkcionira jednako savršeno kao prvog dana? Odgovor leži u mekim tkivima.  O ovoj temi, ali i o svom bogatom profesionalnom putu od Jablanice i Sarajeva do Zagreba i prestižnih svjetskih klinika, razgovarali smo s dr. Nedžadom Hindićem, jednim od vodećih stručnjaka za oralnu hirurgiju i dentalnu implantologiju u regiji.

DentBiH: Poštovani doktore Hindiću, iza Vas je impresivna akademska i klinička karijera. Rođeni ste u Mostaru, školovali se u Jablanici i Sarajevu, a usavršavali širom svijeta. Kako danas, s odmakom, gledate na svoj profesionalni razvoj?

NEDŽAD: Kada pogledam unazad, vidim dugogodišnji put kontinuirane edukacije, učenja, prilagođavanja i implementacije novih tehnika i protokola.  Nakon diplomiranja na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu 2002. godine, vrlo brzo sam shvatio da je oralna hirurgija i dentalna implantologija grana stomatologije koje me najviše ispunjava. Rad na Katedri za oralnu hirurgiju i dentalnu implantologiju na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu, prvo kao asistent, a potom i viši asistent, pružio mi je čvrst akademski temelj i odličnu odskočnu dasku u daljnoj karijeri.   Magistarski rad iz 2011. godine uradio sam na temu komparativne evaluacije klasičnih i piezohirurških tehnika kod zahtjevnih hirurških zahvata, što mi je, između ostalog, otvorilo vrata modernim, naprednim i minimalno invazivnim protokolima. Specijalizacija i konstantna želja za usavršavanjem odveli su me kasnije i na prestižni gIDEMaster in Implantology na univerzitetima UCLA i Loma Linda u SAD-u, master implantološke treninge napredne implantologije kod uznapredovalih atrofija viličnih kostiju, te na ostale brojne edukacije u Italiji, Njemačkoj i Španiji.  Danas, kroz rad u privatnoj ordinaciji u Zagrebu, sve to znanje svakodnevno primjenjujem u praksi.

DentBiH: Dugi niz godina radite s vodećim premium implantološkim sistemima. Koliko se sama filozofija implantologije promijenila od Vaših početaka do danas?

NEDŽAD: Promijenila se dramatično. Na počecima moje karijere, fokus je bio gotovo isključivo na kosti – tražila se čvrsta mehanička stabilnost, a uspjeh se mjerio postotkom oseointegracije. Danas je ona standard i nešto što se podrazumijeva zahvaljujući naprednim površinama implantata.   Međutim, izazov je stabilnost mekih tkiva – dakle, gingive. Možete imati savršeno integrisan implantat u kosti, ali gubitkom volumena tkiva oko njega, dobit ćete estetski neuspjeh, posljedično ogoljenje površine  implantata i na kraju, podlogu za periimplantitis i gubitak implantata. Biologija mekih tkiva je ono što zapravo čuva kost ispod njih i obezbjeđuje dugoročno preživljavanje implantata.

DentBiH: Kao iskusan hirurg koji iza sebe ima hiljade ugrađenih implantata, šta smatrate ključnim faktorom za zaštitu i očuvanje krestalne kosti alveolarnog grebena?

NEDŽAD: Ključ je u stvaranju takozvanog biološkog pečata (biologicalseal). Kada ugradite klasični implantat u nivou kosti (bone level), spoj između implantata i suprastrukture nalazi se tačno tamo gdje je kost najosjetljivija. Svako mikro pomicanje i mikro prodiranje bakterija na tom spoju uzrokuje hroničnu upalu i resorpciju kosti. Na osnovu svog i kontinuirane razmjene iskustava sa brojnim kolegama koji su imali iste probleme, došli smo do zaključka da taj spoj na neki način mora pomaknuti što dalje od krestalne kosti. U tu svrhu su se implementirali razni protokoli (platform swiching, razni Ti linkovi i dr). Svi ti protokoli su polučili određene rezultate, ali nijedan nije u potpunosti i u svim slučajevima rijesio problem krestalne resorpcije kosti oko vrata. Zato se danas kao logičan izbor nametnuo “one abutment, one time” koncept inkorporiran u koncept intramukoznih (tkivnih) implantata, kod kojih se vrlo mudro taj kritični spoj odmiče od kosti i nalazi se visoko u mekom tkivu. U zavisnosti od debljine mekih tkiva taj koncept omogućava “vertikalnu slobodu” pozicioniiranja samog implantata. Tako se isti implantat zavisno od debljine mekih tkiva može pozicionirati na različite udaljenosti od krestalne kosti, prilagoditi zatečenom stanju i tako smanjiti resorpciju i gubitak krestalne kosti. Sa ovim konceptom se termin “resorpcija kosti” mjenja i unapređuje u termin “remodelacija kosti”. A to je ključni faktor dugotrajnosti implantata.  To je koncept koji bi posebno morao zanimati mlade kolege koji žele dugoročnu sigurnost u svom radu.

DentBiH: Kada kažete intramukozni implantat, na šta tačno mislite i zašto je to toliko važno za mlađe ljekare?

NEDŽAD: Važno je jer je intramukozni implantat u svojoj suštini jedinstven koncept na tržištu. Mi danas imamo pregršt bone level ili klasičnih tissue level implantata, ali rijetko koji sistem nudi istinski intramukozni pristup koji je potpuno podređen biologiji tkiva. U mojoj svakodnevnoj praksi se u tom segmentu izdvojio sistem PRAMA (Sweden&Martina). Njegova tajna leži u specifičnoj hiperboličnoj konvergentnoj geometriji vrata. Tradicionalni implantati imaju ravan ili divergentan vrat koji vrši pritisak na meka tkiva i doslovno ih istiskuje. PRAMA, s druge strane, ima vrat koji se sužava prema krunici. To stvara slobodan prostor u zoni sluznice koji omogućava prirodno zadebljanje gingive, pa se tkivo ne povlači, već raste koronalno prateći krunicu.

DentBiH: Kako se tačno navedena geometrija odražava na ponašanje kosti i dugoročno zdravlje oko implantata?

NEDŽAD: Ponašanje kosti je direktno povezano sa stabilnošću mekog tkiva iznad nje. Kod ovakvog intramukoznog koncepta, s obzirom na to da je platforma pozicionirana znatno koronarnije, smanjena je kompresija tkiva i vaskularizacija je očuvana. Stabilizacijom ugruška u konvergentnom prostoru nastaje gusto, stabilno vezivno tkivo. Kolagena vlakna oko vrata implantata stvaraju elastični prsten – mehanički i biološki štit od bakterija koji potpuno štiti kost ispod zdrave gingive.

Uostalom, brojne kliničke studije to iznova potvrđuju. Kako sam već rekao iza ovog koncepta stoji kompanija Sweden & Martina koja kontinuirano ulaže u naučna istraživanja, i što je meni lično izuzetno važno, okuplja ogroman broj vrhunskih oralnih hirurga iz cijelog svijeta. Ti stručnjaci kroz razmjenu iskustava aktivno usavršavaju implantate i hirurške protokole. Prateći te savremene tokove, želite biti dio kruga profesionalaca koji nauku pretvaraju u praktična, dugoročna rješenja, što ovaj sistem zaista omogućava.

DentBiH: Spomenuli ste i specifičnu obradu tog dijela implantata. O kakvoj tehnologiji je riječ?

NEDŽAD: Tako je, makro dizajn prati i mikromorfologija. Vrat PRAMA implantata tretiran je posebnom patentiranom UTM (UltrathinThreaded Microsurface) površinom. To su navoji dubine svega 60 mikrona koji služe kao “vodič” za fibroblaste. Stanice tkiva se usmjereno i izuzetno čvrsto sidre i vezuju za te mikro-žljebove. Konvergentni oblika i UTM površina ubrzavaju zarastanje i stvaraju onaj ključni, hermetički zatvoreni biološki pečat koji sprječava prodor infekcija i drastično smanjuje rizik od periimplantitisa.

DentBiH: Gdje u svakodnevnoj praksi najviše uočavate prednosti ovog koncepta? Da li je primjenjiv i kod estetski najzahtjevnijih zona?

NEDŽAD: Apsolutno. Posebno je učinkovit i u mojoj praksi nezamjenjiv kod imedijatne implantacije, u situacijama ugradnje implantata odmah nakon ekstrakcije zuba. U tim situacijama, intramukozni dizajn omogućava da očuvamo koštane vrhove alveole jer konvergentni vrat daje prostor krvnom ugrušku i mekom tkivu da popune defekt. Također, u estetskoj zoni nam omogućava postizanje prirodnog protetskog profila izlaza krunice (emergence profile), bez onog vještačkog, sivkastog prosijavanja metala kroz gingivu. Sluznica oko zuba izgleda prirodno, ružičasto i zdravo, s kratkim i stabilnim gingivnim sulkusom.

DentBiH: Za kraj, šta biste savjetovali mlađim kolegama koji tek ulaze u svijet implantologije ili žele unaprijediti svoje rezultate?

NEDŽAD: Moja poruka bi bila da nikada ne zaborave da operišu živog čovjeka. Naše područije rada je živo tkivo a ne neživa materija. Što više poštovanja pokažemo prema pacijentu i tkivu ono će nam zahvalno odgovoriti boljim i kvalitetnijim cjeljenjem.  Implantologija nije samo mehanika i stabilno pritezanje vijka u kost. Moramo poštovati biologiju, cirkulaciju i prostor koji je mekom tkivu potreban da bi preživjelo i vršilo svoju zaštitnu funkciju. Razumijevanje prednosti intramukoznih implantata, koji su konstruisani tako da sarađuju s biologijom, a ne protiv nje, olakšava posao hirurzima, a pacijentima pruža dugotrajno rješenje.

Sponzorski članak.