Zašto nastaje neugodan zadah, kada može ukazivati na problem sa oralnim zdravljem i kako ga pravilnom higijenom i liječenjem uspješno prevenirati.
Piše: Dr. Lejla Kadić-Kurtanović
Biografija: Dr Lejla Kadić-Kurtanović je mlada doktorica stomatologije čija je strast upravo njena profesija. Diplomirala je na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu, a još tokom studentskih dana učestvovala je na brojnim edukacijama i stručnim usavršavanjima. Svoj profesionalni put gradi kroz kontinuirano usavršavanje, prateći najnovije metode i tehnike u stomatologiji
Neugodan zadah iz usta, poznat kao halitoza, mnogo je više od prolazne neprijatnosti. Može uticati na svakodnevnu komunikaciju, samopouzdanje i kvalitet života, a osobe koje ga imaju često pokušavaju problem riješiti bombonama, žvakaćim gumama ili vodicama za ispiranje usta, ne razmišljajući o njegovom stvarnom uzroku. Iako se halitoza često povezuje s problemima probavnog sistema, u najvećem broju slučajeva uzrok se nalazi upravo u usnoj šupljini. Naslage na jeziku, zubni plak i kamenac, gingivitis, parodontitis, karijes i suhoća usta samo su neki od faktora koji mogu dovesti do pojave neugodnog zadaha. Zbog toga je pravilna dijagnostika prvi korak ka uspješnom rješavanju problema. Dr Lejla Kadić-Kurtanović u ovom tekstu objašnjava najčešće uzroke halitoze, mogućnosti liječenja i načine prevencije, uz poseban naglasak na pravilnu oralnu higijenu i važnost stomatološkog pregleda. Cilj nije samo privremeno prikriti neugodan miris, već prepoznati i ukloniti njegov pravi uzrok te očuvati zdravlje zuba, desni i cijele usne šupljine. Halitoza, odnosno neugodan zadah iz usta, predstavlja čest problem koji može značajno utjecati na kvalitet života, svakodnevnu komunikaciju i samopouzdanje.
Uzroci halitoze
Uzrok se u više od 80% slučajeva nalazi u usnoj šupljini, dok su sistemske bolesti i poremećaji probavnog sistema znatno rjeđi uzroci. Halitozu uzrokuju bakterije koje se zadržavaju na dorzumu jezika, posebno na njegovom stražnjem dijelu, kao i u parodontnim džepovima te na područjima na kojima se nakuplja zubni plak. Razgradnjom ostataka hrane, mrtvih epitelnih ćelija i proteina nastaju hlapljivi sumporni spojevi, među kojima su najznačajniji vodikov sulfid i metil-merkaptan. Upravo su ovi spojevi odgovorni za karakterističan neugodan miris daha.
Halitozu mogu uzrokovati ili pogoršati različita stanja u usnoj šupljini, kao što su karijes, gingivitis, parodontitis, nedovoljna oralna higijena i obilne naslage na jeziku. Značajan faktor je i kserostomija, odnosno suhoća usta, jer smanjeno lučenje pljuvačke pogoduje nakupljanju bakterija i otežava prirodno čišćenje usne šupljine. Pušenje, određene namirnice i neki lijekovi također mogu doprinijeti nastanku ili pogoršanju neugodnog zadaha.
Iako su mnogo rjeđi, uzrok halitoze ponekad mogu biti i određena sistemska stanja. Kod osoba sa šećernom bolešću, posebno u stanju ketoacidoze, dah može imati karakterističan voćni miris. Uznapredovale bolesti bubrega i jetre također mogu dovesti do specifičnih promjena mirisa daha. Infekcije gornjih i donjih disajnih puteva, hronični sinusitis i određena druga medicinska stanja također mogu biti uzrok halitoze.
Liječenje halitoze
U svakodnevnoj kliničkoj praksi često se susrećem s pacijentima koji smatraju da je neugodan zadah posljedica bolesti želuca ili probavnog sistema. Međutim, nakon detaljnog stomatološkog pregleda u većini slučajeva uočavam obilne meke naslage na jeziku, gingivitis ili početne znakove parodontitisa, kao i nedovoljno čišćenje interdentalnih prostora.
Liječenje se prvenstveno temelji na uklanjanju uzroka, a ne samo na prikrivanju neugodnog mirisa. Budući da se najveći broj slučajeva povezuje s usnom šupljinom, stomatološki pregled treba biti početna tačka dijagnostičkog postupka. Potrebno je procijeniti stanje zuba i desni, prisustvo karijesa, zubnog plaka i kamenca, dubinu parodontnih džepova, stanje jezika, količinu naslaga te eventualnu prisutnost suhoće usta.
Jedan od prvih koraka je profesionalno uklanjanje mekih i tvrdih zubnih naslaga, nakon čega je potrebno sanirati postojeće karijesne lezije i liječiti gingivitis ili parodontitis. Kod pacijenata s parodontnim džepovima važno je ukloniti naslage i kamenac koji se nalaze ispod ruba gingive odnosno zubnog mesa jer ih nije moguće adekvatno odstraniti isključivo kućnom oralnom higijenom.
Pacijente uvijek educiram o pravilnom održavanju oralne higijene. Preporučujem četkanje zuba najmanje dva puta dnevno, svakodnevno čišćenje interdentalnih prostora interdentalnim četkicama ili zubnim koncem, ovisno o individualnim potrebama pacijenta, te redovno čišćenje jezika strugačem za jezik.
Kod izražene halitoze mogu se koristiti i određene vodice za ispiranje usta koje sadrže aktivne sastojke poput hlorheksidina, cetilpiridinijevog hlorida ili cinka. Međutim, njihova primjena treba biti individualno prilagođena, posebno kod preparata s hlorheksidinom, vremenski ograničena i provedena prema preporuci stomatologa. Naglašavam da vodice za ispiranje usta ne mogu zamijeniti mehaničko uklanjanje zubnog plaka i liječenje osnovnog uzroka.
Prevencija halitoze
Prevencija se prvenstveno zasniva na dobroj i dosljednoj oralnoj higijeni. To podrazumijeva redovno četkanje zuba, svakodnevno čišćenje interdentalnih prostora i jezika te redovne stomatološke kontrole. Dovoljan unos tečnosti pomaže održavanju normalnog lučenja pljuvačke, dok žvakanje žvakaćih guma bez šećera može dodatno potaknuti lučenje pljuvačke i pomoći u smanjenju suhoće usta. Prestanak pušenja također ima važnu ulogu, ne samo u prevenciji halitoze već i u očuvanju zdravlja parodonta i cjelokupnog oralnog zdravlja. Kod pacijenata s ponavljajućim ili dugotrajnim problemom važno je redovno kontrolisati stanje zuba, gingive i parodonta te pravovremeno liječiti eventualne promjene. Ako se neugodan zadah zadržava uprkos dobroj oralnoj higijeni i saniranju svih evidentnih oralnih uzroka, potrebno je razmotriti i druge moguće uzroke te, prema kliničkoj procjeni, pacijenta uputiti na pregled kod odgovarajućeg ljekara.