Savremeni pristupi liječenju parodontopatije – od regeneracije tkiva do očuvanja prirodnog osmijeha

Piše: dr Jelena Petričević, specijalista parodontologije i oralne medicine

Biografija: Jelena Petričević, doktor stomatologije, specijalista parodontologije i oralne medicine, rođena je 4. oktobra 1981. godine u Sarajevu. Srednjoškolsko obrazovanje završava kao đak generacije u Gimnaziji „Filip Višnjić“ u Bijeljini. Zvanje doktora stomatologije stiče nakon osnovnih studija na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, gdje 2022. godine upotpunjuje i svoje specijalističko zvanje. Vještine stiče na priznatim inostranim kursevima. Trenutno pohađa subspecijalistički implantološki program na Stomatološkom fakultetu u Beogradu. Majka je dva sina i dugogodišnji osnivač i direktor ZU Stomatološka ambulanta „Dr Jelena“ u Bijeljini, koja se izdvaja kao vodeća ustanova u regiji u liječenju parodontopatije.

Zdravlje zuba ne može se posmatrati odvojeno od zdravlja tkiva koja ih okružuju i daju im potporu. Parodontalna oboljenja mogu značajno ugroziti stabilnost zuba, a njihovo liječenje zahtijeva pravovremenu dijagnostiku, pažljivo planiranje i individualno prilagođen terapijski pristup. Savremena parodontologija danas raspolaže brojnim mogućnostima za kontrolu bolesti, ali i za regeneraciju izgubljenih mekih i tvrdih tkiva. Posebno mjesto zauzimaju regenerativne i hirurške procedure, primjena krvnih derivata obogaćenih trombocitima, regenerativnih materijala, laserske i fotodinamske terapije, kao i tehnike prekrivanja ogoljenih korjenova i povećanja zone pripojne gingive. Njihova primjena ne zavisi samo od dostupnosti savremenih tehnologija i materijala, već i od pravilne indikacije, znanja i vještine terapeuta, kao i saradnje i odgovornosti samog pacijenta. U ovom stručnom tekstu predstavljene su savremene mogućnosti liječenja parodontalnih oboljenja, sa posebnim osvrtom na regeneraciju izgubljenih tkiva, terapiju gingivalnih recesija, pripremu pacijenta za protetsku i implantološku rehabilitaciju, kao i značaj dugoročne kontrole i održavanja postignutih rezultata. Jer, kako bi protetska ili implantološka terapija bila dugoročno uspješna, prvi korak mora biti – zdrav i stabilan parodontalni status.

Koliko nam sam naš organizam daje, a koliko zauzvrat uzima?

Na nama je da održavajući oralno i parodontalno zdravlje produžimo postojanost svih sistemskih funkcija. Parodontopatija je multifaktorijalna akutna ili hronična bolest koja razara potporne strukture zuba (alveolarna kost, cement, periodontalni ligament). Osnovni cilj u liječenju ovog oboljenja je da se suprimira dalje napredovanje bolesti, kao i da se po individualno definisanom terapijskom konceptu podstakne regeneracija mekog i tvrdog tkiva. Savremeni pristupi u liječenju parodontopatije nude širok izbor osnovnih i alternativnih sredstava i materijala za regeneraciju izgubljenih parodontalnih tkiva. Naravno, postoje apsolutne indikacije za donošenje odluke o liječenju shodno stepenu uznapredovalog oboljenja.

Prva, najčešća indikacija je postojanje dubokih infrakostanih džepova, koja je djelimično limitirana brojem preostalih koštanih zidova. Najpovoljnije stanje u progresiji bolesti su neaktivni, kauzalno pripremljeni parodontalni infrakostani defekti dubine oko 5 mm sa tri koštana zida, što osigurava postojanost apliciranog materijala. Druga, vrlo česta indikacija su defekti u furkacijama korjenskog sistema.

A treća, vrlo komercijalna grupa su recesije gingive, solo i multiplog karaktera podjednako, koje predstavljaju kako funkcionalni, tako i estetski nedostatak u okviru osmijeha, posebno kod razvijene senzitivnosti ogoljenog korijena.

U svakodnevnoj terapiji je postao ustaljen termin „sticky bone“. Terapija podrazumijeva upotrebu koncentrata pacijentovih krvnih derivata, kao što su plazma i fibrin obogaćeni trombocitima – PRP + PRF. Faktori rasta kojima obiluju ovi derivati kombinuju se sa materijalima iz kategorije xenografta, centrifugiraju da bi se dobila postojana masa za regeneraciju koja će, zbog svoje specifične prirode, osigurati prirodno, ubrzano zarastanje rane.

Tehnologija i nauka su neraskidive u procesu napredovanja, tako da svaka ordinacija bi trebala da predstavi široko tržište pomenutih materijala. Tehnike, znanje i vještina rada imaju uvijek krucijalni značaj.

U svojoj specijalističkoj struci najčešće se služim dobrobitima koje, uz prethodne neizostavne obrade parodontalnih džepova i redovne rekale koji pozivaju pacijenta na veliku odgovornost, proizvodi adekvatna talasna dužina lasera. Fotodinamska terapija značajno redukuje zaostali bakterijski mikrobiom.

Sve je veće interesovanje pacijenata za hirurško prekrivanje ogoljenih korjenova, posebno u regiji donjih frontalnih zuba, što svakako predstavlja i veliki izazov za hirurga. Za primjer navodim solo mandibularne recesije koje već dugo obrađujemo tunel tehnikom sa različitim varijacijama.

Zlatni standard za nadoknadu izgubljenog mekog tkiva, inicijaciju keratinizacije i nadoknadu volumena u prekrivanju kako ogoljenih korijenova tako i prominirajućih navoja dentalnih implantata zauzima transplant vezivnog tkiva. Skoro svaki drugi pacijent, neovisno od starosne kategorije, kandidat je za hirurško proširivanje pojasa pripojne gingive pomoću slobodnog mukogingivalnog autotransplantata, posebno u regijama gdje je pripojna gingiva prirodno uska, kao što je pojas gornjih i donjih premolara, kao i donjih frontalnih zuba.

Kod ortodontskih pacijenata sprovode se i preventivne hirurško-korektivne mjere, kao što je podizanje nisko inkorporiranog frenuluma gornje ili donje usne, kao i korekcija bukalnih plika.

U jasnoj definiciji protetsko-rehabilitacionog plana svakog pacijenta prvi korak je svakako sanacija parodontalnog statusa, jer zdrav zub je definisan zdravim potpornim aparatom.

Ovakav koncept podrazumijeva uklanjanje zubnog kamenca, uklanjanje mekih naslaga, redukciju i anuliranje svih oblika inflamacije mekog tkiva, fotodinamsku lasersku terapiju, obradu sondiranih parodontalnih džepova, obaveznu kontrolu do donošenja odluke o daljem procesu liječenja ili protetske rehabilitacije.

Ukoliko se prethodno donese zaključak da je indikovana hirurška terapija, sve mjere moraju da se sprovedu atraumatski, jasno isplanirane, da bi se tek nakon par mjeseci pristupilo izradi mostova i krunica ili ugradnji implantata. Vrlo često praktikujemo produbljivanje predvorja usne duplje kod starijih pacijenata koji se teško navikavaju na totalne proteze usljed nedostatka kosti ili dominacije pokretne sluzokože koja uporno odiže protezu. Povratne reakcije i pacijenta i tkiva su uvijek pozitivne.

Svaka parodontalna terapija obavezuje pacijenta na viši nivo odgovornosti, discipline i neumorne posvećenosti. Ključ je u edukaciji i reedukaciji i pacijenta, i specijaliste i cijelog stručnog tima u ordinaciji.