Piše: dr. Alma Selimbegović

Dr. Alma Selimbegović rođena je 20.10.1966 godine u Sarajevu. Stomatološki fakultet u Sarajevu završava ratne 1993 godine, gdje nastavlja raditi tokom ratnih godina. Privatnu stomatološku ordinaciju „Selimbegović“ otvara 1997. godine, koja je u oktobru ove godine proslavila 25 godina rada.

Zubobolja se najčešće javlja kao veoma jak, uporan i konstantan bol. Ovakva vrsta boli često ometa ljude u vršenju svakodnevnih aktivnosti i remeti uobičajen ritam. Stoga, zubobolja veoma često zahtjeva i određen stomatološki tretman. Pulsirajući bol u zubima se može javiti iz više razloga a o tome u nastavku za DentBiH piše dr. Alma Selimbegović.

Bol je subjektivni osjećaj nelagode u organizmu koji najčešće upućuje na to da dati organ ili tkivo ima određeni problem. Bol nije fiziološka pojava i ne treba se negirati. Postoje dvije kategorije boli u usnoj šupljini. To su bol prouzrokovana podražajem i spontana bol. Bol može biti kratkotrajna ili produžena, jačeg ili slabijeg intenziteta. Ono što je važno u diferencijalnoj dijagnostici jeste da li je bol uzrokovana podražajem ili nastaje spontano. 

Pulsirajuća bol gotovo nikada ne nastaje iznenada. Često se desi da se pacijent javi sa bolom koji je nastao „iznenada“, međutim temeljnom anamnezom uvijek doznajemo da se radi o pojavi simptoma neko određeno vrijeme koje je pacijent zanemarivao. Pulsirajuća bol je bol jakog intenziteta, javlja se u intervalima i najčešće ne prolazi nakon upotrebe analgetika, te uvijek zahtijeva stomatološku intervenciju. 

Uzroci pulsirajućeg bola su mnogobrojni. 

Najčešće se radi o oboljenju zubne pulpe izazvanom bakterijama i njihovim produktima. Klinički uviđamo duboke kavitete izazvane karijesom. Simptomi koje pacijenti zanemaruju prije nastanka oboljenja zubne pulpe jesu bol na hladne ili tople podražaje, te čokoladne poslastice. U ovoj fazi se radi o reverzibilnom pulpitisu, koji prestaje nakon što se ukloni uzrok tj. karijes zuba. Ukoliko se duže vrijeme zanemaruju simptomi dolazi do prodora bakterija i njihovih toksina koji onda izazivaju ireverzibilne promjene na zubnoj pulpi, te je indikovano uklanjanje zubne pulpe i višeseansno tretiranje korijenskih kanala. Promjene se mogu prenijeti sa zubne pulpe i na alveolarnu kost, te može doći do formiranja periapikalnog procesa, granuloma ili ciste. 

Neki od uzroka su također neadekvatno endodontski tretirani zubi, sekundarni karijes na zubima koji već imaju ispune, frakturirani ispuni gdje je došlo do prodora bakterija iz usne šupljine, karijes ispod ispuna koji je moguće vidjeti samo rengenografijom, neadekvatni protetski radovi čiji rubovi ne leže uz rub gingive, te parodontološki džep. Znaci jake inflamacije gingive mogu upućivati na parodontopatije. 

Klinički pregled se sastoji od inspekcije, palpacije, perkusije, ispitivanje vitaliteta zuba, sondiranja i analiza rendgenograma. Inspekcijom se posmatra stanje preostalih zuba, što podrazumijeva velike karijesne lezije, višepovršinske ispune, promjene boje, postojanje vještačkih krunica. 

Nekada pacijent nije u mogućnosti lokalizirati bol. U postupku otkrivanja zuba uzročnika  primjenjuju se intraoralna i ekstraoralna palpacija, te perkusija zuba. Perkusija zuba je dijagnostički postupak kojim vršimo lagano kuckanje po površini zuba u horizontalnom ili vertikalnom smjeru. Izvodi se drškom stomatološke sonde. Zdravi zubi najčešće nisu osjetljivi na perkusiju, te se pri perkusiji čuje jasan ton. Ukoliko je zub osjetljiv na vertikalnu perkusiju, sumnjamo na periapikalni patološki proces. 

Horizontalna perkusija izaziva bol zuba sa periradikularnim procesima odnosno prisutnim dubokim i aktivnim parodontalnim džepovima. U oba slučaja perkutorni ton je izmjenjen – tup, nejasan zvuk. Sondiranjem se otkrivaju velike karijezne lezije, te sekundarni karijesi. Za ovaj postupak je potrebna oštra stomatološka sonda. Za sondiranje parodontalnih džepova koristi se parodontološka sonda koja je graduirana. Ispitivanje vitaliteta vrši se testiranjem reakcije na hladno, pri čemu vitalni zubi reaguju bolnim nadražajem. Testiranje se može izvesti i reakcijom na toplo, gdje vitalan zub također reaguje kratkotranom bolnom reakcijom. 

Najsigurniji metod jeste galvanska struja uz pomoć specijalnih aparata sa potenciometrom kojim je moguće lagano povećavati intenzitet struje. Potrebno je utvrditi intenzitet struje na koji zub djeluje blagim bolom. Ovako se isključuje subjektivnost, jer svaki čovjek ima drugačiji prag boli. 

Rendgenografski snimci su veoma značajani za dijagnostiku. Od rendgenografskih metoda možemo koristiti ortopantomografsko i retroalveolarno snimanje. Najčešće se prvo analizira ortopantomografski snimak koji daje uvid u sve strukture, sve zube i stanje alveolarne kosti. Ponekad je potrebno uraditi retroalveolarno snimanje zbog preciznosti. Na rendgenogramu se utvrđujemo duboke karijesne lezije koje korespondiraju sa pulpalnim tkivom, duboke karijesne lezije koje korespondiraju sa pulpalnim tkivom i hroničnim periapikalnim procesom, zubi sa ispunom ali i gangrenozno raspadnutom pulpom sa ili bez hroničnog periapikalnog procesa, endodontski neadekvatno zbrinut zub sa hroničnim periapikalnim procesom, endodontski neadekvatno zbrinut zub sa hipercementozom korijena ili dentogenom cistom.

Terapija zavisno od uzroka podrazumijeva uklanjanje oboljelog zubnog tkiva i endodontki tretman zuba. Ukoliko se radi o neadekvatnom starijem punjenju sa ili bez periapikalnog procesa, potrebno je uraditi ponovno liječenje korijenskih kanala.

Periaplikalni proces je moguće tretirati transkanalno, te uklanjanjem sadržaja iz korijenskih kanala i aplikacijom određenih medikamenata možemo dovesti do saniranja patološkog stanja. Međutim u određenom broju slučajeva ne dolazi do povlačenja ili ukoliko se radi o cistama indikovana je apikotomija. 

Apikotomija je hirurški zahvat uklanjanja apikalne trećine korijena i kiretaža okolnog tkiva alveolarne kosti koje je zahvaćeno patološkim procesom. Nekada terapija podrazumijeva primjenu radikalnih hirurških mjera, eliminaciju zuba uzročnika, kao i uklanjanje patološkog procesa in toto. Hirurškom radikalnom uklanjanju patološkog procesa treba pristupiti i kada se  ne može eliminisati drugom metodom. Zube čiji je parodoncij zahvaćen parodontopatijom sa lošom prognozom i dubokim džepovima, također je potrebno ekstrahirati. Ekstrakcija je metoda izbora i u slučaju neadekvatne ili neuspjele endodontske terapije. U svim drugim slučajevima mogu se primijeniti konvencionalni terapijski postupci, endodotski tretmani, kombinovani endodontski i hirurški tretmani, parodontološka terapija tj. eliminisanje fokusa uz očuvanje zuba, te zamjena starih neadekvatnih protetskih nadomjestaka.

Oralnom higijenom se smanjuje broj mikroorganizama u usnoj šupljini i njihova virulencija.

Za nastanak infekcije pored mikroorganizama bitan je i odbrambeni mehanizam domaćina, tj. snage koje mogu neutralizirati i eliminisati infektivnu noksu mikroorganizama.Karijes i parodontalne bolesti su infektivne etiologije. Odontogena žarišta najčešće nastaju kao posljedica karijesa sa njegovim komplikacijama i parodontalnih bolesti sa njihovim komplikacijama. Zbog toga prevencija karijesa i prevencija parodontalnih bolesti znači i prevenciju odontogenih žarišta.