Estetika osmijeha zavisi od brojnih varijabli.
Piše: dr Jelena Petričević spec. parodontologije i oralne medicine
Biografija: dr Jelena Petričević spec. parodontologije i oralne medicine rođena je 1981-e godine u Sarajevu. Srednjoškolsko obrazovanje stiče 2000-godine u Gimnaziji ‘Filip Višnjić”, u Bijeljini kao đak generacije. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu, odsjek stomatologija u Novom Sadu gdje nakon dugogodišnje privatne prakse stiče i zvanje specijaliste parodontologije i oralne medicine 2022. godine. Živi i radi u Bijeljini. Vlasnik je ZU STOMATOLOŠKA AMBULANTA ”Dr Jelena” koju vodi punih 12 godina. Majka dva sina. Priprema se za odlazak na subspecijalistički program u Pariz u septembru.
U svijetu Instagram reklama i terapija bez postavljenih konačnih dijagnoza viđamo osmijehe koji u većini slučajeva ne opisuju pacijente koji ih nose nego su samo puka imitacija „nametnutog“. „ Želim blještavo bijele zube!“, ovakvu uvodnu izjavu čujemo svakodnevno u praksi.
Koliko i da li opravdavamo želje slične ovoj?
Kriterijumi za definiciju i kreaciju estetskog osmijeha su jedinstveni, ali i individualno različiti. U svijetu ljepote i blještavo bijelih zuba postoji ipak naučno dokazan pristup dizajnu osmijeha. Polazna i krajnja točka je njegovo veličanstvo, meko tkivo.
Estetika osmijeha zavisi od brojnih varijabli: prikazivanje i arhitektura vidljivog dijela gingive, gingivalna kontura, fenotip, položaj zenita gingive i prisustvo interdentalne papile. Gingivalni biotip je faktor koji značajno utiče na ishod svih protetskih intervencija, parodontalnih plastičnih ili implantoloskih zahvata ( tanak naglašene valovitosti ili debeo –ravnijeg toka ), a vrlo često nije u fokusu kreatora osmijeha.
Dentogingivalni kompleks predstavlja jedinstvo tri entiteta : suprakrestalnog vezivno tkivnog pripoja, pripojnog epitela i gingivalnog sulkusa. Epitelni pripoj preuzima funkciju mehaničke zaštite zuba, a vezivno tkivni pripoj obezbjeđuje mehaničku stabilnost. Te dvije strukture cine famoznu BIOLOŠKU ŠIRINU koja se u praksi vrlo cesto zanemaruje, a ima izuzetan značaj pri izradi fiksnih protetskih radova čiji rubovi leže subgingivno ( ispod desni ).Organizam reaguje na povredu biološke širine na dva načina: pojavom
GINGIVALNIH RECESIJA ili HRONICNOM INFLAMACIJOM GINGIVE
Osnovu i imperativ za postizanje esteske gingivalne morfologije pristavlja ZDRAVLJE GINGIVE ( boja, izgled njene površine, interdentalno zatvaranje, oblik interdentalnih papila, položaj kontaktne točke, zenit gingive-najapikalnija točka bukalne krivine marginalne gingive, tok marginalne gingie koji determiniše stepen simetrije osmijeha, položaj zuba ).
Najučestaliji estetski problem su GINGIVALNE RECESIJE. Ove mukogingivalne anomalije su praćene gubitkom mekog, tako i koštanog tkiva, odnosno alveolarne koštane lamele. To je progresivan patološki proces gdje spontano, bez terapijskog kirurškog tretmana, ne može doci do izlječenja pa ni do remisije.
Predvidivost i uspijeh u esteskoj stomatologiji zavisi prvenstveno od zdravlja i stabilnosti parodontalnih tkiva. Zato je u praksi visoko postovan multidisciplinarni
Terapijski pristup svakom pacijentu.