Piše: dr.dentalne medicine Edina Čolaković
Edina Čolaković je rođena 15.05.1990. godine. Srednju školu završava u Tuzli te iste 2009. godine upisuje Stomatološki faklutet u Sarajevu. Povodom obilježavanja 50 godina postojanja Stomatološkog fakulteta s klinikama u Sarajevu proglašena za najboljeg studenta svoje generacije. Godine 2015. diplomira na Stomatološkom fakultetu i stiče zvanje doktor dentalne medicine. Učesnik je brojnih edukacija i seminara. Najdraža oblast u stomatologiji jest upravo Endodoncija te se u kliničkom radu najviše bavi ovom problematikom. Naredni korak jeste specijalizacija iz Dentalne patologije sa endodoncijom. Zaposlena je u Privatnoj stomatološkoj ordinaciji Dental centar Vogošća u Vogošći.
Endodontska terapija odnosno liječenje korijena zuba je mikrokirurški zahvat kojim odstranjujemo ostatke upaljene i inficirane zubne pulpe iz kanala korijena zuba te trajno punimo korijenski kanal bioinertnim materijalom da bismo spriječi širenje infekcije iz korijenskog kanala u susjedna tkiva, parodont i okolna kost te na taj način izliječili i sačuvali zub. U nastavku vam donosimo tekst dr.dentalne medicine Edine Čolaković.
Liječenje, tj. endodontska terapija podrazumijeva liječenje zuba sa oboljelom pulpom ili oboljelim apeksnim parodoncijem. Endodontskom terapijom se uz pomoć odgovarajućih kanalskih instrumenata (ručne, mašinske iglice) uklanja oboljela pulpa ili živac i oboljelo dentinsko tkivo iz kanala, zatim se kanal adekvatnim intrumentima i medikamentima oblikuje i čisti i potom ispunjava određenim materijalom za opturaciju. Endodontska terapija je vrlo kompleksna i specifična, zbog toga što se odvija u malom, ograničenom i često nepristupačnom prostoru, te se stoga može s pravom reći da spada u mikrohirurške zahvate.
Što se tiče uspjeha i prognoze liječenog zuba, u terapijskom smislu brojni faktori mogu uticati na pozitivan ishod. Najvažniji faktori o kojim treba voditi računa jesu poznavanje anatomorfoloških karakteristika kanalnog sistema, opremljenost radnog mjesta, stručna osposobljenost terapeuta, imunološke snage i motiviranost pacijenta za rad i saradnju.
Oštećenje pulpe tj.živca i apeksnog parodoncijuma najčešće nastaje kao posljedica djelovanja različitih mikrobioloških i fizičkih faktora na zub i to najčešće:
- karijes, parodontalna oboljenja, abrazije, tumori…
- druga grupa etioloških faktora čine mehaničke tj. traumatsko oštećenje zuba.
- u treću grupu spadaju jatrogena oštećenja živca (termička oštećenja pri preparaciji kaviteta, medikamenti u terapiji, lakovi i podloge, materijali za privremene ispune , kiseline za kondicioniranje gleđi i dentina, materijali za definitvne plombe, ortognatske hirurške intervencije.
Što se pak tiče klasifikacije oboljenja pulpe tj.živca treba spomenuti par kategorija a to su:
-reverzibilni pulpitis
-ireverzibilni pulpitis
-nekroza ili gangrena pulpe
Reverzibilni pulpitis je stanje pulpe u kojem je došlo do određenog narušavanja integriteta pulpe ali koji je povratnog /reverzibilnog karaktera, što znači da će se nakon uklanjanja faktora koji su uzrok tog stanja, pulpa/živac u potpunosti oporaviti. Ireverzibilni pulpitis je ozbiljnije stanje i u tom slučaju došlo je do nepovratnog oštećenja pulpe te će se taj zub morati endodontski tretirati. Pacijenti mogu osjećati širok spektar simptoma. Obično je to bol na toplo, na hladno, spontana pusirajuća bol koja se širi prema susjednim zubima te pacijenti često imaju problem da jasno identificiraju bolan zub. Nekroza pulpe je stanje u kojem je laički rečeno došlo do smrti živca unutar kanala. Obično pacijenti nemaju nekih posebnih simpotoma ukoliko se infekcija zadrži unutar kanala. Uglavnom se uoči velika kariozna lezija ili ispun koji je djelimično frakturirao, te promjenjena boja zuba. Zub može biti osjetljiv na vertikalnu perkusiju. Ukoliko se infekcija proširi na apeksni paradoncijum simptomatologija je burnija, te pacijent može osjećati spontanu bol, bol na zagriz, te može biti prisutan otok u području zahvaćenog zuba.
Prikaz endodontskog tretmana donjih molara
Prikaz slučaja:
Slučaj 1
Pacijentica se javlja u ordinaciju zbog zelje da „popravi“ donji centralni i lateralni sjekutic. U anamnezi navodi da je ne boli zub ali s vremena na vrijeme osjeti bol u području brade. Pregledom se ustanovi caries profunda te promijenjena boja zuba. Uradi se 3D CBCT snimak te se ustanovi postojanje periapikalne lezije iznad korjenova pomenutih zuba. Pacijentici se objasni situacija te se predloži endodontski tretman kao prva i osnovna terapija, na koju pacijentica pristane. Tokom rada korišten mašinski rotirajuci sistem igala, obilno ispiranje 5,25% natrijum hipohlorit, EDTA, 2% hlorhexidin, fiziološka otopina, te medikacija sa kalcijum hidroksid u trajanju od 2 sedmice. Nakon dvije sedmice odrađeno je definitivno punjenje kanala koristeći tehniku lateralne kompakcije gutaperke uz korištenje silera na bazi biokeramike. Kontrolni snimak nakon godinu dana pokazuje potpuno cijeljenje i pacijentica je bez ikakvih simptoma
Slučaj 2
Pacijentica se javlja u ordinaciju zbog jakog intenzivnog bola na zubu 15, zub boli spontano, na toplo, na hladno. Pregledom i analizom snimka ustanovi se postojanje kompozitnog ispuna koji je jako blizu pulpe. Pristupi se endodontskom tretmanu uz korištenje mašinskih rotirajućih instrumenata, obilno ispiranje sa 5,25% natrijum hipohlorita, EDTA te se kanal jednoseanso opturira tehnikom lateralne kompakcije gutaperke. Kontrolni snimak je urednog nalaza i pacijentica je bez simptoma. Na kraju, da rezimiramo, endodontska terapija je bezbolna intervencija , koja u najvećem procentu vrati zubu njegovu funkciju. Kao i kod svih oboljenja, blagovremena identfikacija oboljenja igra važnu ulogu.