U stvarima kao što je pranje zuba, dijete ne bi trebalo imati izbora.

Intervju:  Josip Siber, doktor stomatologije

Dr. Josip Siber je doktor stomatologije i radi u stomatološkoj ordinaciji Siber u Osijeku. 

Za portal DentBiH razgovarali smo sa Josipom Siberom, doktorom stomatologije, saznali smo sve ono što bi roditelji trebali znati kada je u pitanju oralno zdravlje djece. 

S koliko bi mjeseci dijete prvi put trebalo posjetiti stomatologa?

Ako ćemo gledati po knjizi, to bi bilo sa šest mjeseci iz više razloga. To je period kada bi trebali početi nicati prvi zubi, a isto tako da se može iskontrolirati da li je uspješno završen rast i razvoj desni. Dobro je što prije krenuti s djetetom na kontrole jer se tako navikava na okolinu koja je nepoznata. Djeci je problem to što dolaze u ordinaciju koja im je potpuno nova, mi nosimo maske, rukavice, možda izgleda pomalo strašno, ne poznaju nas, a radit ćemo im nešto što oni ne mogu vidjeti kako, zapravo to izgleda. Zato je dobro da djeca dolaze što prije, dolaze redovito na kontrole pa se ne može dogoditi da dijete dođe s boli u ordinaciju, nego, ako krene karijes, to se na vrijeme otkrije i riješi i bude bezbolno.

Kako izgleda stomatološki pregled najmlađih pacijenata?

Radimo to tako da djeci bude igra, jer, ako ga dožive na početku kao igru, s vremenom se stekne povjerenje kod djeteta pa se sve može lakše raditi. Nažalost, zbog novih protokola nakon pandemije ne smijemo više koristiti igračke koje smo prije koristili u ordinaciji. Ali, do tada smo imali kutiju s igračkama u ordinaciji pa bi dijete dobilo neku na poklon ako bi bilo poslušno, hrabro. Imamo i diplomice za hrabrost koje dobivaju oni koji surađuju i sl.

Što roditelji mogu učiniti kako bi umanjili strah od stomatologa kod djeteta?

Strah od zubara ne javlja se sam od sebe kod djece, jer ona ne znaju tko je zubar ni što radi, ali često čuju u kući od roditelja da su bili kod zubara i da ih je boljelo, da ih je strah, da ih dugo boli, a ne žele ići stomatologu i onda kada to dijete čuje od roditelja, normalno da će se i ono bojati, ako se boje tata i mama koji su “najjači” i “najneustrašiviji”.

Najbitnije je da roditelji budu uporni u pranju zubi jer često se susrećem s pacijentima koji kažu: “Ne znam, ne mogu više, on neće prati ili ona neće prati zube.” Tu nema popuštanja, treba biti uporan i mora se usaditi kao navika. Nitko ne pere zube zato što to najviše u životu voli, već zato što je to navika.