Edin i Amra su odgovorni i savjesni pacijenti. No, iako nemaju velike probleme, naša viđenja u ordinaciji su obično vezana za rutinske kontorle i neke manje intervencije. Živimo relativno blizu, pa se često privatno družimo.
Jedan od najuspješnijih stomatologa u Rimu je Sarajlija Nihad Pljevljak. Kroz njegovu ordinaciju prošlo je dosta pacijenata, a tu su bile i brojne poznate ličnosti, među kojima su i bosanskohercegovački fudbaler Edin Džeko i njegova supruga Amra. Susret Nihada sa parom Džeko desio se sasvim slučajno na ulici u Rimu, a slučajni susret prerastao je u prijateljstvo i saradnju. No, bez obzira na brojne poznate italijske ličnosti koje dolaze u njegovu ordinaciju, Nihadu je svaki pacijent isti, te svakome pristupa odgovorno i profesionalno. Sa Nihadom smo razgovarali o njegovom životnom putu, ljubavi prema poslu, ali i o prijateljstvu sa popularnim parom Džeko. Uživajte u razgovoru.
Intervju; stomatolog, Nihad Pljevljak
1.Za početak nam recite ko je Nihad Pljevljak?
Rođen sam 8. aprila 1983. godine u Sarajevu gdje sam završio osnovnu i srednju Zubotehničku školu. Od 2001. godine živim i radim u Rimu gdje sam i diplomirao stomatologiju 2008. godine, te PhD studije na Univerziteru ’’La Sapienza” u Rimu. U ovaj grad sam stigao prvi put 1996. godine zajedno sa grupom djece iz opkoljenog Sarajeva na jednomjesečni boravak u talijanskim porodicama. Od tada, svako ljeto sam provodio u Rimu sve do završetka srednje škole 2001. godine kod Italijana koju su vremenom za mene postali druga porodica, u svakom pogledu.
2.Porijekom ste iz BiH, a danas živite u Rimu? Recite nam kako je počela vaša životna priča?
Na moj život i njegov tok, kao i kod većine ljudi iz BiH nažalost, utjecao je rat. U Italiju sam prvi put došao kao dječak, u okviru humanitarnog programa i bio sam smješten u italijanskoj porodici Dromi. Entuzijazam i gostoprimstvo sa kojim sam bio dočekan, kao i ljepota i kosmopolitizam ”vječitog grada”, proizveli su kod mene fascinaciju ne samo za italijansku kulturu i tradiciju, već i za jezik. Kasnija odluka da studiram u Rimu, direktno je povezana sa kompleksnim odnosom koji sam od početka razvijao sa tim prelijepim gradom.
3.Fakultet medicine i hirurgije (Odsjek stomatologija) ste završili na Univerzitetu La Sapienza u Rimu. Otkud ljubav prema ovom poslu?
Nakon završene srednje Zubotehničke škole u Sarajevu, upis na stomatološki fakultet bio je logičan izbor. Međutim, ljubav prema samoj nauci i mojoj profesiji, gradila se spontano i postepeno, od studentskih dana, preko prvog posla i pacijenta, do danas. I još uvijek traje. Utoliko više što se ne radi samo o fascinaciji naukom koju sam izabrao za životni poziv, već o poštovanju i odgovornosti koje sam preuzeo na sebe, polažući Hipokratovu zakletvu.
4.Odbranili ste i doktorsku disertaciju o temi “Imedijatne implantologije”?
Moje interesovanje za implantologiju, razvilo se pri kraju mojih studija. Od tuda i želja da svoje znanje upotpunim, produbim i razvijem na doktorskim studijama. To je, laički govoreći, najbrži, najbezbolniji i vrlo efikasan način da se pomogne ljudima koji pate od hroničnih zubnih bolesti, i samim tim da im se omogući normalan život, sa što manje problema i bolova. Kao što i samo ime discipline govori, riječ je o brzoj, u nekom slučajevima i momentalnoj ugradnji zuba ili citave vilice. Implantologija je kompleksna nauka koja je u konstantnom razvoju. Osnovne studije na fakultetu stomatologije nisu dovoljne kako bi se dotakli svih segmenata koje obuhvata implantologija. Tako da pored specijalizacije iz oralne hirurgije jedan od najboljih načina da se produbi tematika je i sam doktorski studij koji nas uči kako da naučno pristupimo pravim podacima, te kako da postavimo nove smjernice u samom istraživanju, kako teoretskom tako i prakticnom. U suštini, bitno je naučiti kako posmatrati i analizirati sve ono što radite, te poslije donositi mjerodavne zaključke.
5.Specijalnost vam je rehabilitacija bezubih ili kompromitiranih vilica putem implantata (imedijatnim pristupom). Možete li nam detaljnije objasniti šta to znači?
Parodontalna bolest je jedna od najzastupljenijih bolesti u stomatologiji, tako da često se susrećemo sa slučajevima koji su jako teški za tretman konvencionalnim parodontalnim tretmanom. Razlozi su mnogi: biološki, estetski, funkcionalni, finansijski itd. Tako da poslije konsultacije sa pacijentom i uzimanja u obzir svih mogućih alternativa, često smo u situaciji da moramo pristupiti rješavanju slučaja pomoću implantologije. Naravno, u slučaju kada je to moguće, u skladu sa kliničkom slikom pacijenta, putem imedijatnog pristupa, što znači istovremeno ugrađivanje implantata nakon estrakcija. Radi se po posebnim hirurškim i protetskim protokolima koji su mnogobrojni, te se razlikuju po mnogim stavkama, ali imaju svi jedan zajednički sadržilac, a to je primarna stabilnost koja je ključna za uspjeh bilo koje operacije ovog karaktera. Tako da u principu pacijent dobija zube istog dana (24-48 h zavisno od protokola) nakon ekstrakcija i postavljanja implantata. Ove procedure imaju mnogo pozitivnih faktora tako da uvijek uzimam u obzir imedijatnu implantologiju kada razgovaram sa pacijentom, te savjetujem plan tretmana, i obično oni sami biraju ovaj pristup bas zbog svih prednosti koje nudi.
6.Vlasnik ste i ordinacije Neabios u Rimu, što u prijevodu sa starogrčkog znači Novi život?
Na otvaranje ordinacije 2016. godine, utjecalo je mnogo posrednih i neposrednih situacija koje su se u tom periodu odvijale u mom životu. Međutim, danas sa neke objektivne distance koju imam, smatram da je to bio potez koji bi prije ili kasnije svakako uslijedio. Jedna od prednosti profesija koje mogu da se obavljaju samostalno leži ne samo u velikoj slobodi koju pojedinac ima u koncepiranju svog vrijemena i posla, vec i u kreativnosti kojom može da se služi radeći.
7.Kada govorimo o stomatološkoj branši da li imate određene planove u BiH?
BiH, kao i region, oduvijek su bili na mom ”radaru”. Imao sam čast da se predstavim kao predavač na mnogim kursevima i seminarima, kao i mogućnost da od naših stručnjaka usvojim nova znanja i tendencije u stomatologiji. Ta iskustva obogaćena su mnogim poznastvima i prijateljstvima sa našim stomatolozima, ali su podstakla i mnoge ideje o eventualnoj saradnji.
8.Pažnju bh. javnosti privukli ste, jer ste stomatolog i prijatelj porodice Džeko. Kako su prijateljstvo i saradnja počeli?
Naše poznanstvo bilo je slučajno. Edina i Amru prepoznao sam na ulici i predstavio se. Pozvao sam ih da mi se pridruže na čuvenom italijanskom aperitivu i oni su pristali. Pretpostavljam da je incijalno naše prijateljstvo bilo inspirisano istim porijeklom, prošlošću koju smo dijelili, ali generalnim i životnim putem koji smo imali. I oni su, kao i ja, rano napustili Bosnu i unaprijeđivali svoje karijere u inostranstvu. Pored toga, vremenom se ispostavilo da dijelimo životni entuzijazam, da imamo dosta sličnih interesovanja i da stanujemo jako blizu, što moram reći da u gradu poput Rima dosta znači. Od tada do danas, postali smo jako dobri prijatelji koji se vole i poštuju.
9.Kakvi su Edin i Amra pacijenti?
Vrlo odgovorni i savjesni. Moje kolege bi se sasvim sigurno složile da su to ”najbolji” pacijenti za rad, ako se takva podjela uopšte može napraviti. Sa druge strane, oni srećom, nemaju velike probleme, te su naša viđenja u ordinaciji obično vezana za rutinske kontorle i neke manje intervencije.
10.Danas ste jedan od najboljih doktora stomatologije u Rimu. Kakav je osjećaj i recite nam koliko je bilo potrebno truda rada i zalaganja za takav uspjeh?
Smatram da koncept društva u kome živimo, zahtjeva trud i određenu vrstu žrtve, ma čime se bavili. Konkurentnost će svakako biti jedan od pojmova kojim će sistem u kome živimo biti opisan sutradan. U mom slučaju bilo je potrebno uložiti velike napore na početku studija, što zbog jezika, što zbog novog kulturološkog okvira u kojem sam se našao. Zato je vrlo bitno da se definiše cilj ka kome se stremi, a moj je bio prilično jasan – da završim studije i asorbujem što je više moguće znanja i iskustva. Zatim, po inerciji, kako bih stavljao tačku na određena stremljenja, otvarali bi se novi izazovi i mogućnosti. Rekao bih da sam se u određenim trenucima, često bodrio onom narodnom izrekom ”sreća prati hrabre”, i dodao da je prilično tačna ukoliko se praktikuje.
11.Recite nam šta je najvažnije u poslu doktora stomatologije?
U svakom poslu je najbitnija stručnost. Međutim, da bismo postali stručnjaci, pored formalnog obrazovanja, potrebna je i iskustvena ”edukacija”, koja se u Italiji npr, stiče kroz razne staževe, pa čak i volonterski rad. Kada neko konkuriše za ”prvi” posao, u većini slučajeva, on/ona već posjeduje određeno iskustvo. Sa druge strane, da biste se osjećali uspješni, a istovremeno zadovoljni zaista je potrebno da cijenite i barem malo uživate u onome što radite. Ja sam se na neki način ”naučio” da uživam u svom poslu, prije svega poštujući svoje zvanje.
12.Koliko je bitan odnos pacijent-stomatolog?
Odonos sa pacijentom je veoma bitan i on se gradi kroz vrijeme, ali najbitniji je prvi momenat, jer nikad nećete imati drugu priliku da ostavite dobar prvi utisak.
13.Koliko je bitno stalno usavršavanje i educiranje?
Od fondamentalnog je značaja za uspjeh i konstantost kvalitete usluga koje nudite.
14.Da li imate određenu poruku za stomatologe u BiH?
Poručio bih prije svega mladim studentima i stomatolozima, da svoju energiju kanališu prema samom zanimanju. Da budu radoznali, da istražuju i da ne brinu šta će sutra biti. Njihova želja za eventualnim uspjehom trebalo bi da probudi u njima želju da rade da bi saznali, jer jedini put ka zagarantovanom uspjehu je kroz interesovanje, trud i rad.
U Italiju sam prvi put došao kao dječak, u okviru humanitarnog programa i bio sam smješten u italijanskoj porodici Dromi. Entuzijazam i gostoprimstvo sa kojim sam bio dočekan, kao i ljepota i kosmopolitizam ”vječitog grada”, proizveli su kod mene fascinaciju ne samo za italijansku kulturu i tradiciju, već i za jezik.
Naše poznanstvo bilo je slučajno. Edina i Amru prepoznao sam na ulici i predstavio se. Pozvao sam ih da mi se pridruže na čuvenom italijanskom aperitivu i oni su pristali. Pretpostavljam da je incijalno naše prijateljstvo bilo inspirisano istim porijeklom, prošlošću koju smo dijelili, ali generalnim i životnim putem koji smo imali. I oni su, kao i ja, rano napustili Bosnu i unaprijeđivali svoje karijere u inostranstvu.
BiH, kao i region, oduvijek su bili na mom ”radaru”. Imao sam čast da se predstavim kao predavač na mnogim kursevima i seminarima, kao i moguĆnost da od naših stručnjaka usvojim nova znanja i tendencije u stomatologiji. Ta iskustva obogaćena su mnogim poznastvima i prijateljstvima sa našim stomatolozima, ali su podstakla i mnoge ideje o eventualnoj saradnji.