Nina Muharemović: Nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva

Nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva su promjene na zubima koje nisu posljedica djelovanja bakterija nego životnih navika ili bolesti. 

Piše: dr. stomatologije Nina Muharemović

Nina Muharemović rođena 30.09.1995. godine u Zenici. Osnovnu školu i gimnaziju je pohađala u Zavidovićima gdje je i maturirala 2014 godine. Upisuje studij dentalne medicine koji završava 2019. godine. Doktor stomatologije Nina Muharemović po završetku stomatološkog fakulteta odrađuje pripravnički staž kako u javnom tako i u privatnom sektoru, te u radu sa specijalistima stiče raznoliko radno iskustvo. Vlasnica je i osnivačica stomatološke ordinacije „Dr. Nina“ koja se nalazi u Zavidovićima. 

Nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva nastaju pod utjecajem fizičko-mehaničkih i hemijskih čimbenika tijekom života. Ne povezuju se s bakterijskim uzročnicima te imaju multifaktorijalnu etiologiju. Trošenje zubi nastaje kao rezultat tri procesa: abrazije (interakcijom zuba i stranih tijela), atricije (kontakt zub o zub) te erozije (kemijska disolucija zubne supstance). O nekarijesnim oštećenjima tvrdih zubnih tkiva za DentBIH piše dr. stomatologije Nina Muharemović.

U svakodnevnoj stomatološkoj praksi često susrećemo pacijente s različitim oblicima nekarijesnih oštećenja zuba. Takve patološke promjene dijelimo na abfrakciju, abraziju, atriciju i eroziju. Obično su etiološki međusobno povezane te više oblika nalazimo kod istog pacijenta. Današnji stresan i ubrzan život može dovesti do raznih navika koje mogu izravno uzrokovati ili doprinijeti njihovoj pojavi.

Abrazija 

Abrazija je trošenje zubnih tkiva pod uticajem neobičnih i neprirodnih fizičko-mehaničkih postupaka tijekom života, kao što su mljevljenje, trljanje ili struganje. Uzrok abrazije je trenje između zuba i vanjskog predmeta. Dva čimbenika koja sudjeluju u pojavnosti abrazije su pacijent (nepravilnim, prečestim, predugim četkanjem zubi, uporabi prevelike sile pri četkanju itd.) i supstancijski posrednici (vrsta, tvrdoća, broj, elastičnost dlačica na četkici, abrazivnost zubne paste, pH, količina paste). Nastaje zbog mehaničkog djelovanja čvrstih stranih tijela ili abrazivnih čestica na zubne strukture, često i u dužem vremenskom razdoblju te neovisno od okluzijskih kontakata.

Abfrakcija

Abfrakcija je klinasta lezija u području vrata zuba (slika 2.) nastala zbog savijanja zuba uzrokovanog okluzalnim opterećenjem (neispravne restauracije, nefunkcionalni kontakt, ekstrahirarani susjedni zub) i parafunkcijama. Abfrakcijske lezije su uzrokovane savijanjem i krajnjim zamorom materijala zahvaćenog zuba na mjestu udaljenom od mjesta na kojem djeluje sila. Veličina lezije je ovisna o snazi, trajanju, smjeru, frekvenciji i lokaciji sile. Gubitak zubne strukture se konačno pojavljuje u regijama gdje se koncentrira naprezanje. Nakon pokretanja lezije njeno napredovanje može biti ubrzano djelovanjem kiselina, erozije i/ili abrazije. Razlikujemo aktivnu (bez sjaja, s dentinskom preosjetljivošću) i hroničnu (tamnija, sjajna, bez dentinske prosjetljivosti) leziju.


Atricija

Atricija je dugotrajan proces pravilnog i postupnog gubitka zubnih struktura prilikom fiziološkog procesa žvakanja zbog nepovoljnih dodira antagonista, bez utjecaja abrazivnih sredstava ili čestica. Definiše se i kao trošenje cakline, dentina ili restaurativnog materijala zbog trenja o određenu površinu, odnosno trenja zub o zub pri okluzijskim kontaktima. Samo površine zuba koje dolaze u međusobni kontakt podložne su tom procesu. Proces fiziološke atricije odgovara jednakomjernom i pravilnom trošenju zuba cjelokupne denticije. Najprije zahvaća incizalne bridove sjekutića (slika 3.), zatim se troše okluzijske površine kutnjaka (slika 4.), palatinalne kvržice gornjih i bukalne kvržice donjih kutnjaka. Bukalne, lingvalne i aproksimalne površine gube se u slučaju postojanja malokluzije. 

Trošenje incizalnih bridova najčešće se pripisuje atriciji. Okluzijska i incizalna lokalizacija atricije javlja se kod gutanja i stiskanja čeljusti, no najznačajnije je zbog bruksizma, gdje se primjećuje ubrzano i uznapredovalo trošenje. Etiologija bruksizma nije u potpunosti razjašnjena. Kao faktori rizika navode se psihološki stres i anksioznost. Smatra se neurološki indiciranom aktivnosti koja se javlja noću ili kad je pacijent budan. Očituje se atricijskim ili brusnim fasetama koje nastaju kao posljedica stiskanja, na zubima gornje i donje čeljusti i međusobno su komplementarne. Pacijenti rade kretnje u antero-posteriornom smjeru i u tom slučaju troše se prednji zubi. Prilikom lateralnih kretnji trošenjem su zahvaćeni gornji i donji očnjaci, ukoliko pacijent ima očnjakom vođenu okluziju te prekutnjaci i kutnjaci, ako ima grupno vođenje.

Erozija 

Dentalna erozija (dentalna korozija ili hemijsko otapanje) je patološki proces postupne površinske degradacije pod utjecajem hemijskih i elektrolitičkih čimbenika. To je hroničan, progresivan i ireverzibilan proces gubitka tkiva zbog hemijskog jetkanja, bez utjecaja bakterija. Klinička i epidemiološka istraživanja pokazala su da je upravo erozija najčešći povod gubitku zubne supstance

Osnovni uzročni čimbenik je djelovanje kiselina na tvrda zubna tkiva. Dolazi do otapanja minerala cakline i dentina djelovanjem kiselina čiji je pH niži od 5,5 čime dolazi do omekšavanja zuba. Uzročni čimbenici mogu biti egzogeni, endogeni ili idiopatski. Djeluju tijekom dužeg vremenskog perioda, od najmanje nekoliko mjeseci. Egzogeni čimbenici su ti koji najčešće erozivnim djelovanjem uzrokuju gubitak površinskih dijelova zubnih tkiva. Izvori ovih čimbenika su okoliš, prehrana, lijekovi i stil života. To su pretjerana konzumacija pića s visokom koncentracijom limunske ili fosforne kiseline, voćni sokovi, gazirana pića, kisela pića za sportaše, začini za salate, ocat, vino, lijekovi (aspirin, antihistaminici), vitamin C, droge (amfetamini – Ecstasy). Želučana kiselina kao endogeni čimbenik ima najbitniju ulogu u nastanku difuznih erozivnih promjena. Povraćanjem, tj. mobilizacijom kiseline iz želudca u usnu šupljinu ona zaostaje između jezičnih papila te u gingivnim sulkusima i džepovima. To se događa kod patoloških stanja koja uzrokuju regurgitaciju želučanog sadržaja i hronično povraćanje kao što su gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), ulkusna bolest, opstipacija, anoreksija, bulimija, ezofagusna i pilorusna stenoza te kod bolesnika sa psihičkim tjeskobama te endokrinološkim poremećajima tijekom trudnoće.

Idiopatskom erozijom smatraju se slučajevi kod kojih anamnezom i kliničkim pregledom nije moguće utvrditi uzrok, iako je utvrđena povećana količina limunske kiseline, mucina te nizak pH na mjestu erozije. Profesionalna erozija javlja se kod radnika koji su svakodnevno izloženi industrijskim plinovima, udišući hidrohloridnu ili sulfuričnu kiselinu, kod plivača u hloriranim bazenima te sportaša zbog učestale konzumacije kiselih napitaka.

Terapija nekarijesnih oštećenja tvrdih zubnih tkiva 

Cilj terapije je na vrijeme identificirati etiološke faktore i poduzeti sve vrste preventivnih mjera za pravovremeno zaustavljanje daljnje progresije bolesti. Na temelju ocjene težine kliničke slike pristupa se rekonstrukciji i zaštiti oštećenih površina zuba. Preventivne mjere obuhvaćaju individualnu edukaciju i savjetovanje pacijenta o prehrambenim i oralnohigijenskim navikama. Nepodesne navike pijuckanja i mućkanja pića potrebno je izbjegavati kao i zakiseljenu hranu te uzimanje pića i kiselih napitaka između obroka. Pacijenta je potrebno upozoriti kako se pred spavanje trebaju izbjegavati kiseli obroci i pića jer je izlučivanje sline noću smanjeno. Ukoliko ih je pacijent konzumirao, ne smije odmah oprati zube. Također je potrebno ograničiti upotrebu žvakaćih guma jer uzrokuju povećanu sekreciju želučane kiseline. Otpornost tvrdih zubnih tkiva može se povećati konzumacijom hrane bogate kalcijem, fosfatima i puferima (mlijeko, mliječni proizvodi), primjenom preparata bogatih fluoridima, bikarbonatima te neutralnih ili alkaličnih vodica za ispiranje usta. Pacijentima s GERD-om preporučuje se spavanje s glavom na povišenom mjestu te izbjegavanje hrane i pića nekoliko sati prije spavanja. Ako je refluks prisutan noću i ukoliko su prisutne i parafunkcije, neophodno je korištenje udlage u koju se stavlja manja količina gelova na bazi magnezijeva hidroksida u svrhu neutraliziranja utjecaja kiselog želučanog sadržaja na zube. Kod prolaznih preosjetljivosti oštećena se površina može zaštititi dentinskim premazima za desenzibilizaciju. Konzervativna restauracija estetskim materijalima je privremeno rješenje i ovisna je o dobi pacijenta, kliničkoj slici i progresiji bolesti. Fiksno-protetska restauracija je definitivno rješenje, ali za starije pacijente i kod velikih oštećenje.

Komentariši

Close Menu