Izbjeljivanje zuba smatra se najmanje invazivnim estetskim zahvatom za požutjele zube i najtraženijim tipom liječenja među pacijentima.

Piše: Nizan Elma Krličević, dr. dentalne medicine

Nizan Elma Krličević je doktorica dentalne medicine. Rođena je 03.10.1993 godine u Kuala-Lumpuru,Malezija. Diplomirala je na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2019 godine. Tokom i nakon studija bavila se volonterskim radom u više privatnih ordinacija. Trenutno je zaposlena u stomatološkoj ordinaciji “Dr.Golubović“. Učesnik je brojnih kongresa i radnih kurseva iz oblasti stomatologije. Nastoji se kontinuirano usavršiti.

Mlađe osobe su svakodnevno izložene medijskom pritisku u kojem je glavni imperativ imati bijele i ravne zube, te zbog toga imaju veću želju za svjetlijim zubima od starijih osoba, što može dovesti do porasta nezadovoljstva. O izbjeljivanje zuba kod dječje populacije za DentBiH piše dr. dentalne medicine Nizana Elma Krličević.

Izbjeljivanje zuba postupak je estetske korekcije boje zuba. Prirodnu boju zuba određuje relativna debljina cakline i dentina, te stepen to jest kvalitet njihove mineraliziranosti i translucencije. Uz navedeno, važnu ulogu pri određivanju boje zuba ima i individualna percepcija viđene boje, okolna svjetlost te boja kože pojedine osobe. Dakle, osnovnu boju zdravom zubu primarno daje dentin, a caklina je dodatno mijenja ovisno o njezinoj debljini (koja se razlikuje na različitim dijelovima zuba), translucenciji (koja ovisi o različitim stepenima kalcifikacije) te o boji same cakline. Izbjeljivanje zuba smatra se najmanje invazivnim estetskim zahvatom za požutjele zube i najtraženijim tipom liječenja među pacijentima. Savremene studije ukazuju na činjenicu da su djeca i adolescenti sve više zabrinuti zbog estetike što je dovelo do povećanja interesovanja za izbjeljivanje zuba kod ove populacije.

Mlađe osobe su svakodnevno izložene medijskom pritisku u kojem je glavni imperativ imati bijele i ravne zube, te zbog toga imaju veću želju za svjetlijim zubima od starijih osoba, što može dovesti do porasta nezadovoljstva.

U današnje vrijeme djeca i roditelji daju veliku pozornost izgledu i estetici nego što je to ranije bio slučaj. Estetski problemi kod djece i adolescenata mogu imati značajan uticaj na psihosocijalni razvoj i interakciju s vršnjacima. Negativna slika o sebi zbog obojenja jednog zuba ili više zuba može imati ozbiljne posljedice na djecu i može se smatrati odgovarajućom indikacijom za izbjeljivanje.

Postoje brojne objavljene studije slučaja o djeci koja su imala koristi od izbjeljivanja zuba. Ovi slučajevi obično uključuju situacije u kojima je zabrinutost mladog pacijenta zbog značajnog estetskog problema-obojenosti zuba, često još više izražena zbog zadirkivanja vršnjaka. Pokazalo se da pritisak vršnjaka putem zadirkivanja i sl. često rezultira doživotnim psihološkim problemima, koji se kasnije najčešće manifestuju poremećajima u prehrani.

 U ovakvim slučajevima neophodno je liječiti mlade pacijente kako bi  se spriječili trajni psihološki problemi.

Bijeli zubi su glavni uzrok poboljšanja samopouzdanja, posebno u tinejdžerskim godinama. Sve veći broj roditelja kako bi pomogli djeci da izgledaju i osjećaju se bolje okreću se profesionalnim tretmanima za izbjeljivanje zuba. Vrlo je važno prije postupka izbjeljivanja prosuditi jesu li želje pacijenata realne te hoće li postupak izbjeljivanja biti uspješno proveden. U skladu s tim, postoje jasne smjernice o indikacijama i kontraindikacijama za provođenje postupka izbjeljivanja. Mnogobrojni su uzroci nastanka obojenja zuba, koji se mogu podijeliti u tri osnovna tipa: unutarnja, vanjska i kombinirana obojenja, ovisno o mjestu ugradnje hromogenog materijala u zubnu strukturu. Ukoliko se ugradnja odvija tokom odontogeneze, obojenje se naziva preeruptivnim, a nakon odontogeneze, posteruptivnim.  Izbjeljivanje zuba se obično radi kao izbjeljivanje vitalnih zuba i izbjeljivanje avitalnih zuba. Različite tehnike mogu se kombinirati kako bi se postigao bolji učinak. Danas se u osnovi svih izbjeljivača nalaze ili vodonik peroksid ili karbamid peroksid. Komplikacije koje se mogu pojaviti mogu biti na gingivi, zubima ili sluznici usne šupljine.
Doktori dentalne medicine prije svega trebaju biti upoznati s mogućim nuspojavama prilikom izbjeljivanja zuba da bi ih u konačnici mogli svesti na minimum.

Prebojenost zuba usljed traume i/ili neadekvatnog endodontskog tretmana se često sreće u dječijoj stomatologiji. Imajući u vidu učestalost ove pojave, kao i stvarnu estetsku potrebu, bjeljenje avitalnih zuba se znatno češće obavlja u dječijem i adolescentskom periodu. Može se reći da je ovaj tretman indiciran kod djece koja tvrde (ili čiji roditelji tvrde) da zbog diskoloracije zuba osjećaju „negativnu pažnju“. Izbjeljivanje treba obavljati ako dijete ima socijalnih/osobnih problema, a ne samo zato što roditelji žele da zubi djeteta budu bjelji. Rezultati su pokazali da zubi djece zaista mogu biti izbjeljeni i da se režim izbjeljivanja koristi. Zabilježeno je da se zubi mladih lakše izbjeljuju od zuba odraslih osoba jer je caklina propusnija i ta propusnost opada s godinama. Treba koristiti niže koncentracije vodonik peroksida ili karbamid peroksida. Potrebno je puno više istraživanja o lokalnim i sistemskim akcijama i rezultatima vodonik peroksida i karbamid peroksida u dječijim proizvodima za izbjeljivanje zuba. Materijali i njihove koncentracije koje se koriste prilikom izbjeljivanja nisu bezazleni. Upotreba tih materijala može uzrokovati čak i trajne posljedice poput unutrašnje ili vanjske resorpcije korjena s posljedičnim gubitkom zuba. Ne smiju se smatrati kozmetičkim proizvodima, nego isključivo medicinskim sredstvima koja se koriste uz strogi nadzor. Samo pravilnom upotrebom i primjenom odgovarajuće tehnike izbjeljivanja postiže se zadovoljavajući rezultat terapije.