Priprema za protetski rad kod pacijenata sa parodontozom zahtijeva poseban pristup.
Piše: spec. dr Ema Širbegović, specijalista parodontologije i oralne medicine
Parodontitis je kronična inflamatorna bolest koja zahvaća potporne strukture zuba, a u uznapredovaloj fazi uzrokuje i gubitak razine alveolarne kosti, što posljedično dovodi do rasklimavanja i gubitka zuba. Parodontoza se može uspješno tretirati, usporiti njen razvoj i produžiti životni vijek prirodnih zuba. Također, može se uraditi i protetski rad. U ovom tekstu spec. dr Ema Širbegović, specijalista parodontologije i oralne medicine piše o protestskim nadoknadama kod pacijenata sa parodontozom.
Parodontozom pogođeni pacijenti često se suočavaju sa potrebom za protetskim nadoknadama. Najčešća asocijacija kod pacijenata kada se spomene parodontoza je konačni gubitak zuba i totalna proteza. Čest komentar koji čujem kod pacijenata je:” Što da radim parodontološke tretmane i protetske nadoknade kada ću svakako izgubiti zube.” Međutim, to je daleko od prave istine. Parodontoza se može uspješno tretirati, usporiti njen razvoj i produžiti životni vijek prirodnih zuba. Također, može se uraditi i protetski rad. Za sve ovo veoma je bitna edukacija pacijenta i redovna posjeta stomatologu, jer kada parodontoza dođe u terminalnu fazu, onda je kasno! Ovdje ćemo istaći različite opcije protetskih nadoknada, proces pripreme za protetski rad kod pacijenata sa parodontopatijom, način održavanja protetskog rada, faktore koji su bitni za uspjeh i dugotrajnost takvog rada, kao i preporučeni broj kontrola. Također, razmotrit ćemo prednosti i mane cirkona i metal keramike kao materijala za protetski rad. Kod pacijenta sa parodontozom često se razmatraju različite opcije protetskih nadoknada uključujuči mostove, parcijalne proteze i implantate. Svaka opcija ima prednosti i nedostatke, a odabir ovisi o specifičnostima pacijentovog slučaja i željama.
Priprema za protetski rad kod pacijenata sa parodontozom
Priprema za protetski rad kod pacijenata sa parodontozom zahtijeva poseban pristup. Kod planiranja protetskog rada kod svih pacijenata, tako i kod pacijenata sa parodontozom veoma je bitna dobra analiza OPG snimka. Veoma je bitno kod parodontoloških pacijenata potrebno je gledati širu sliku, odnosno da se uzme u obzir kompletno stanje u usnoj šupljini. U obzir moramo uzeti zagriz, stanje kompozitnih i amalgamskih ispuna, postojanje periapikalne infekcije, prisutnost traumatske okluzije, stanje okolne sluznice, itd. Stomatolog će prvo procijenti opseg parodontolnog oboljena, zatim planirati terapiju koja uključuje liječenje parodontitisa, korekcija zagriza, liječenje periapikalnih lezija, saniranje karioznih lezija i eventualno vađenje jednog ili više zuba ukoliko ne mogu spasiti. Nepravilan zagriz ima loš uticaj na tempomandibularni zglob koji može dovesti i do traumatske okluzije na pojedinim zubima Traumatska okluzija može biti izazvana i isplivavanjem zuba, što je jedna od osnovnih karakteristika parodontoze. Traumatsku okluziju može izazvati parafunkcija poznata kao bruksizam. Veoma je bitno prepoznati u ustima i na OPG snimku ovu vrstu poremećaja kako bi se zaustavilo dalje nepravilno opterećenje zuba, zgloba, trošenje zuba i optećenje protetskih nadoknada. Moramo pregledati i sve konzervativno tretirane zube, kakvi su ispuni, da li imaju dobru retenciju i širinu kako ne bi bili predilekciono mjesto za skupljanje plaka i samim time pogoršali uspjeh terapije. Moramo provjeriti da li su prisutne periapikalne promjene, parodontalni apcesi i slično. Kada se odstrane svi faktori koji mogu negativno uticati pristupa se parodontloškoj terapiji. Na osnovu mjerenja džepova, analize OPG-a i kliničkog pregleda doktor će se odlučiti za otvoreni ili zatvoreni tip kiretaže. Veoma je bitno naglasiti pacijentima da nakon kiretaže ne može se odmah pristupiti izradi protetskog rada. Najmanje se mora sačekati 45 dana, a kod otvorenog tipa kiretaže 60 dana i više, ovisno da li je rađena augmentacija kosti ili ne. Parodontloški pacijenti moraju biti svjesni svog zdravstvenog stanja u usnoj šupljini. Moraju biti strpljivi i istrajni u protetskoj pripremi, jer je ona temelj za uspjeh i trajnost protetskog rada.
Vrste protetskih nadoknada kod parodontoloških pacijenata
Vrsta protetskog rada koji će se odabrati kod parodontoloških pacijenata zavisi od broja zuba u ustima, njihovog rasporeda i stanja tih zuba. Mogu se raditi fiksne i mobilne nadoknade ili postaviti zubni implantati. Od fiksnih nadoknada mogu se raditi mostovi od dva i više članova od metalokeramike, cirkona ili disilikata. Koji materijal će se odabrati zavisi od broja zuba u ustima i njihove pozicije. Što se tiče mobilnih radova mogu se napraviti proteze, kombinovani rad, metal keramički most sa protezom na ankerima. Ukoliko nedostaje više zuba, a pacijenti ne žele mobilne radove, onda najbolje rješenje su implantati.
Održavanje i kontrola protetskog rada kod parodontalnih pacijenata
Kod svih protetskih radova veoma je bitno pravilno održavanje higijene. Dobra higijena i redovna kontrola je od presudnog značaja za dugotrajnost protetskih radova kod parodontopatičnih pacijenata. Kod ovih pacijenata u početku kontrole se zakazuju svaka 3 mjeseca kako bi se konstantno motivisao i kontrolisao pacijent. Za pravilno održavanje higijene, na svakih šest mjeseci potrebna je kontrola paradontalnih džepova, gdje mjerimo njihovu dubinu. Jednom godišnje potrebno je uraditi OPG snimak kako bi se pratio nivo i resorspcija kosti. Nakon što je protetski rad postavljen, stomatolog mora educirati pacijenta o načinu održavanja rada Dakle, pacijenti bi trebali redovno korisititi mekše četkice za zube, koristiti zubni konac i interdentalne četkice, ispirati usta antibakterijskim rastvorima kako bi održali dobru oralnu higijenu.
Koji je bolji materijal za protetski rad, cirkon ili metalokeramika?
Pitanje o tome koji je materijal bolji za protetski rad, cirkon ili metal keramika, često postavljaju pacijenti sa parodontalnim oboljenjem. Oba materijala imaju svoje prednosti i mane. Odabir materijala za fiksni protetski rad presudnu ulogu ima stanje u ustima, broj i raspored zuba. Ukoliko situacija u ustima dozvolja onda uvijek preferiram cirkon. Osim što je estetski bolji, izbjegavamo crni rub usljed povlačenja gingive koji se javlja kod metakokeramičkih protetskih radova. Taj crni rub je često uzrok nezadovoljstva kod pacijenata, pa se takvi fiksni radovi češće mijenjaju nego cirkonski radovi. Kao i cirkon, metalokeramika je čvrsta, izdržljivija i pruža dugotrajno rješenje. Jedan od osnovnih nedostataka cirkonski protetskih nadoknada je njihova viša cijena u odnosu na metalokeramiku. Međutim, bez obzira što je cirkon dva ili više puta skuplji od metalokeramike, prednosti koji pacijenti ostvaruju sa ovim matrijalom opravdava višu cijenu protetske nadoknade. Za paradontalne pacijente smatram da je cirkon bolji zbog načina brušenja i estetski je prihvatljiviji. Važno je da pacijenti razgovaraju sa stomatologom o svojim željama i očekivanjima kako bi odabrali materijal koji najbolje odgovara njihovim potrebama.
Zaključak
Protetske nadoknade predstavljaju efikasno rešenje za pacijente sa parodontopatijom. Dentalni mostovi, parcijalne i totalne proteze, kao i dentalni implantati su različite opcije koje omogućavaju pacijentima da povrate funkcionalnost i estetiku svog osmijeha. Redovna posjeta stomatologu, pravilna oralna higijena i saradnja sa stomatologom su ključni za dugotrajnost.