Zbog poremećaja tokom rane faze razvoja zuba, u vilici se mogu pojaviti dodatni zubi, a ta pojava se naziva hiperdoncija. Ljudi uglavnom imaju 20 zuba dok su mali i 32 stalna zuba, koji će ih zamijeniti.

Kod nekih se javi prekobrojni zub, najčešće se javlja između gornjih središnjih sjekutića i naziva se meziodens. Takav zub često ne nikne poput ostalih, već ostane u kosti i može da utiče na položaj središnjih sjekutića. U slučaju da ometa normalno smještanje trajnih zuba nakon nicanja, meziodens se se vadi manjim oralno-hirurškim zahvatom.

Prekobrojni zub se ponekad može javiti i na drugim mjestima u gornjoj ili donjoj vilici, a ponekad nikne u usnu šupljinu, ali u većini slučajeva ostane retiniran u kost. Kod trajnih zuba, prevalenca hiperdoncije kreće se od 0,1 do 3,8%, a kod mliječnih zuba 0,3 do 0,6%. Kada se pojavi među trajnim zubima, hiperdoncija je dvostruko češća kod muškaraca, u poređenju sa ženama.

Vrste
Stomatolozi klasificiraju višak zube prema njihovom obliku i lokaciji. Dodatni zub može biti “dopunski”, koji ima oblik i anatomiju kao i obližnji zub ili je „rudimentaran“ (koji je izgubio svoju funkciju), u tom slučaju ima „nenormalan“ oblik i često je manji od okolnih zuba.

U drugim slučajevima, stomatolog može otkriti da je dodatni zub odontoma – benigni tumor sastavljen od zubnog tkiva koji se nepravilno formirao. Odontom može biti jedinjenje, sačinjeno od sitnih zubnih struktura ili složeno, koje sadrži masu tkiva koja ne liči na zub. Dodatni zubi mogu da se formiraju širom usta. Stomatolog ih, takođe, može klasifikovati po lokaciji:

*Meziodens – dodatni zub koji raste između dva centralna sjekutića.
*Distomolar – dodatni zub koji raste iza reda kutnjaka.
*Paramolar – dodatni zub koji raste pored jednog od kutnjaka, koji nije u skladu s ostalim zubima.
Većina dodatnih zuba su meziodensi.

Uzroci
Hiperdoncija se može razviti i zbog genetskih faktora. U nekim slučajevima uzrok je nejasan. Imati dodatnih zuba može biti povezano sa genetskim poremećajima i sindromima, uključujući: Gardnerov sindrom, Kleidokranijalnu displaziju, rascjep usne i nepca, Fabriovu bolest….

Simptomi
Dodatni zub se može razviti pojedinačno ili više njih, sa jedne ili obje strane usta, u gornjoj ili donjoj vilici ili u obje. Ako je vidljiv dodatni zub, stomatolog ga može opisati kao “izbačen”. Ako je sakriven ispod linije desni, može ga opisati kao „impaktiran“. Većina dodatnih zuba su jednokorijeni.

Dva dodatna zuba javljaju se samo u 12–23% slučajeva, a u manje od 1% svih slučajeva postoje više od dva dodatna zuba. Čak 98% dodatnih zuba je u gornjoj vilici. Hiperdoncija obično ne izaziva bol. Međutim, ako su zubi tretrpani ili se pojave druge komplikacije, može doći do bola i otekline.

Dijagnoza
Stomatolog će dijagnosticirati hiperdonciju pregledom usta. Može uzeti i rentgenski snimak kako bi provjerio da li postoje dodatni zubi koji nisu probili desni.

Liječenje
Liječenje zavisi od toga da li će možda dodatni zub ili zubi izazvati komplikacije. Obično dodatni zub ne izaziva nikakve simptome. Osoba možda nema pojma da u vilici ima takav zub, a stomatolog ih može otkriti samo na rendgenu. Ako „natprosječni“ zub ne izaziva nikakve simptome ili komplikacije, možda neće ni trebati liječenje.

Međutim, u većini slučajeva hiperdoncije, dodatni zub mora biti uklonjeni, čak i ako ne izaziva nelagodu. Stomatolog može preporučiti uklanjanje ako uzrokuje: poteškoće sa žvakanjem ili jedenjem, probleme sa čišćenjem zuba (što može dovesti do bolesti desni), kašnjenje u nicanju trajnih zuba i oštećenja trajnih zuba.

Faktori rizika
Određeni genetski poremećaji su vodeći faktori rizika za hiperdonciju. Čak i kada nema genetskog sindroma, kod osobe se može javiti dodatni zub ili zubi.

Komplikacije
Većina dodatnih zuba ne izaziva komplikacije. Neke komplikacije hiperdoncije uključuju: dijastemu (razmak između zuba), prenatrpanost, krive zube, bol i upalu, infekciju, poput gingivitisa, odloženo nicanje trajnih zuba, cistične lezije oko zuba, kašnjenje u nicanju zuba kod bebe.

Kada da posjetite stomatologa
Ako osoba primijeti dodatni zub, posebno onaj koji nije u skladu sa okolnim zubima, trebalo bi da se javi stomatologu. Generalno, posavjetujte se sa stomatologom u vezi bilo kakvih oteklina ili bolova u ustima.

Roditelj treba da se posavjetuje sa stomatologom ako primijeti da trajni zubi djeteta kasne ili ako postoji velika praznina između trajnih zuba – posebno prednjih sjekutića.

Važno je ići na redovne stomatološke pregledima. Stomatolog može uočiti hiperdonciju tokom redovnog pregleda ili rendgenskog snimka. Može dijagnosticirati problem kod djece mlađe od dvije godine. Nakon uklanjanja „dodatnog“ zuba, svaka neugodnost prestaje. Ako su okolni zubi krivi ili su na neki drugi način pogođeni zbog toga, ortodontski aparati mogu riješiti ovaj problem.

Rezime
Uzrok hiperdoncije nije uvijek jasan, ali može da karakteriše određena genetska stanja. Iako hiperdoncija često izaziva komplikacije, mnoge su neznatne. Stomatolog obično preporučuje uklanjanje dodatnog zuba. Svako ko ima zabrinutosti za svoje oralno zdravlje, treba da se obrati stomatologu.

www.stomatologija.me