Iako je većina ljudi makar jednom slučajno ugrizla unutrašnjost obraza, neki ljudi duži period grickaju obraze. Hronično grickanje obraza je ponašanje usmjereno na tijelo povezano s opsesivno-kompulzivnim poremećajem.

Grickanje obraza i ostalih područja u ustima pogađa 750 od svakih 1 milion ljudi. Istraživanja sugerišu da je ovo ponašanje češće kod žena nego kod muškaraca. Grickanje obraza može zahvatiti ljude svih dobnih skupina, ali češće je kod djece. U anketi iz 2005. godine, istraživači su pokazali da je prevalencija grickanja obraza i usana kod djece između 2 i 17 godina u Sjedinjenim Američkim Državama nešto ispod 2%

Šta je grickanje obraza?

Osoba se može ugristi za obraz zbog manje nesreće ili zbog mentalnog zdravlja. Mnogo je razloga zbog kojih ljudi grickaju obraze.

Neoprezno žvakanje ili razgovor dok jedete može ponekad rezultirati slučajnim ugrizom za obraz. Slučajni ugriz može prouzrokovati povrede i upale na mjestu ugriza. Ako neko redovno gricka obraze, možda će trebati razgovarati o tome sa stomatologom. Do ovog simptoma može doći zbog neusklađenosti zuba ili implantata u ustima. Osobe s temporomandibularnim poremećajima također mogu često grickati obraze. Grickanje obraza može se dogoditi i tokom sna.

Hronično grickanje obraza ozbiljnije je stanje koje zahtijeva odgovarajuću medicinsku pomoć. Trenutni Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5) uključuje ga među opsesivno-kompulsivne i srodne poremećaje. Ostali poremećaji koji se fokusiraju na tijelo uključuju čupkanje kose, grickanje noktiju i griženje usana.

Uzroci

Osim ako je ponašanje uzrokovano neprilagođenim zubnim pomagalom ili nekim drugim zubnim problemom, hronično grickanje obraza često ima psihološki uzrok. Neki istraživači misle da ponavljajuća ponašanja fokusirana na tijelo mogu imati genetski faktor. Ako je to slučaj, član uže porodice, poput roditelja ili braće i sestara, s ponavljajućim ponašanjem fokusiranim na tijelo može povećati rizik osobe da razvije ovaj problem.

Istraživači trenutno pokušavaju utvrditi koji geni mogu igrati ulogu u ponavljajućim ponašanjima fokusiranim na tijelo, što može pomoći doktorima da dijagnostifikuju i liječe ovo ponašanje u budućnosti. Mnogi drugi faktori mogu također doprinijeti da osoba razvije hronično grickanje obraza. Tu spadaju stres, kao i emocionalni i faktori okoline.

Komplikacije

Kad ih netko opetovano gricka obraze, područje može postati gusto, ožiljkasto i bljeđe od okolnog tkiva. Ponekad se na zahvaćenom području mogu pojaviti upaljene ljubičaste mrlje. Kad sluznica obraza postane nepravilna, osoba može imati želju da i dalje grize to područje kako bi pokušala stvoriti glatku površinu. Kod težih slučajeva stomatolozi mogu primijetiti nagriženo tkivo obraza. Komplikacije hroničnog grickanja obraza nisu samo fizičke. Ljudi koji hronično grickaju obraze mogu se prestati baviti društvenim aktivnostima kako bi smanjili šansu da drugi ljudi uvide njihovo ponašanje.

Neki ljudi mogu osjećati sram i imati nisko samopoštovanje zbog svog ponašanja, što može dovesti do narušenog psihičkog zdravlja.

Kako prestati

Ako osoba redovito gricka obraze, trebat će razgovarati sa stomatologom kako bi osigurali da joj zubi ili implantati ostanu na pravom mjestu. Ako je potrebno, stomatolog može savjetovati osobu da posjeti ortodonta, koji može popraviti raspored zuba kako bi spriječio redovno grickanje obraza. Ponekad stomatolog može propisati štitnik za usta osobi koja redovno gricka obraze. Štitnik može spriječiti svako daljnje oštećenje tkiva i pružiti mu šansu da zacijeli. Stomatolog će preporučiti nošenje štitnika sve dok se tkivo u potpunosti ne oporavi.

Ljudi koji hronično grickaju unutrašnjost obraza trebaju razgovarati s doktorom o tome pate li od ponavljajućeg ponašanja usmjerenog na tijelo. Doktor može preporučiti jednu od sljedećih vrsta terapije:

• kognitivno-bihevioralna terapija (CBT)
• trening navika
• sveobuhvatan tretman ponašanja
• terapija prihvatanja i zalaganja
• dijalektička bihevioralna terapija ili DBT

Ponekad doktori mogu preporučiti lijekove uz psihoterapiju. Najefikasniji tretman koji osoba može dobiti je onaj koji se odnosi i na ponašanje i na osnovni uzrok. Terapeut će pomoći osobi da otkrije šta pokreće njihovu potrebu da grickaju obraze i razviju plan za upravljanje uzrokom.

Ne postoje čvrsti dokazi koji pokazuju da su posebne dijete, hipnoza, masaža ili druge prakse efikasne u liječenju ovakvog ponašanja.