U najvećem broju slučajeva ciste su posljedica nepravovremeno tretiranog karijesa.
Piše: Bešić Mevla, Dr dentalne medicine
Biografija: Dr. Bešić Mevla rođena je 1995.godine.Osnovno i srednje obrazovanje završila je u Sanskom Mostu. Nakon što je maturirala u JU Gimnazija Sanski Most upisala je Stomatološki fakultet sa klinikama u Sarajevu gdje je diplomirala 2022.godine te stekla zvanje doktora dentalne medicine. Redovno učestvuje na kongresima i seminarima kako bi svoje znanje obnavljala i nadograđivala. Živi i radi u Sarajevu.
Ciste u stomatologiji predstavljaju česte, ali često nedovoljno prepoznate patologije koje mogu značajno uticati na zdravlje zuba i okolnih struktura. Iako mnoge ciste u početnim fazama ne izazivaju bol i ne pokazuju simptome, njihov rast i razvoj mogu dovesti do ozbiljnih problema, uključujući infekcije, bolove i oštećenje kostiju. Nastale kao posljedica infekcija, traume ili poremećaja u rastu zuba, ciste mogu biti različitih vrsta, a svaka od njih zahtijeva specifičan pristup liječenju. Dr. Bešić Mevla, doktor dentalne medicine, koja je diplomirala na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu, redovno se usavršava i prati najnovije stomatološke tehnike, te u ovom tekstu objašnjava uzroke nastanka cista, kako ih prepoznati, te načine liječenja. Pored toga, Dr. Bešić ističe važnost prevencije i održavanja dobre oralne higijene kao ključnog faktora u smanjenju rizika od razvoja ovih patoloških promjena
Cista je patološka šupljina ispunjena cističnim sadržajem i obložena epitelnom ovojnicom. Najčešće nastaje kao posljedična komplikacija infekcije uzrokovane karijesom, traume ili poremećaja tokom rasta zuba. Relativno su čest stomatološki problem koji se razvija postepeno i asimptomatski u početnim fazama.
Uzroci nastanka: U najvećem broju slučajeva ciste su posljedica nepravovremeno tretiranog karijesa, što posljedično dovodi do širenja bakterija duž korijenskog kanala zuba i inflamacije pulpe. Iz inficirane pulpe infekcija se dalje širi u predio vrha zuba, dovodeći do lokalnog zapaljenja koštanog tkiva i rezultira stvaranjem gnojne kese odnosno ciste. Proces može da zahvati i kost i meka tkiva i da stvara apsces(ograničeno gnojno zapaljenje) i flegmonu (difuzno gnojno zapaljenje).
Pored prethodno navedene periapikalne ciste , često se javljaju i folikularne ciste koje se razvijaju oko neizniklog umnjaka ili očnjaka.Folikularne ciste su odontogenog porijekla i nastaju kada zub pređe barijeru alveolarne kosti,ali je njegovo dalje nicanje spriječeno barijerom mekog tkiva iznad alveolarnog grebena.U nekim slučajevima ciste mogu biti posljedica genetske predispozicije ili eventualne traume u orofacijalnoj regiji koje su jako česte u djetinjstvu i koje predstavljaju povećan rizik od stvaranja cisti.
Kako prepoznati cistu ?
Već sam spomenula da su ciste u početnoj fazi uglavnom asimptomatske i da su vidljive tek kad dosegnu određenu veličinu,međutim bol prilikom žvakanja, karijesna lezija koja obuhvata veću površinu zuba,otok u području korjena zuba ili izbočinenje na kosti iznad zuba može izazvati sumnju na postojanje ciste. Najsigurnije dijagnostično sredstvo u ovom slučaju je rentgenski snimak koji daje jasan uvid u veličinu i položaj ciste. U slučaju da sumnjamo da je cista većih promjera,u blizini sinusa ili drugih nervnih struktura najbolje je napraviti 3D snimak(CBCT).
Liječenje
Kod otoka se propisuju antibiotici, po potrebi i analgetici , te se nakon smirivanja akutnih simptoma pristupa konzervativnom liječenju.
Endodonskom terapijom tretiramo ciste nastale infekcijom zuba. Liječenje periapikalnih lezija podrazumijeva pružanje prve pomoći s ciljem otklanjanja bola i sprečavanja širenja infekcije , a nju postižemo kroz konzervativnu terapiju odnosno otvaranjem zuba kako bi postigli drenažu gnoja i potom hemo-mehaničku obradu korjenskih kanala. Terapija zahtjeva nekoliko stomatoloških posjeta između kojih se vrši već spomenuta hemo-mehanička obrada korjenskih kanala, potom aplikacija lijeka i u konačnici obturacija korjenskih kanala i restauracija zubne krune. Nakon tretmana, nakon 6-12 mjeseci potrebno je vršiti kontrolne snimke da bi se pratilo stanje.
Ciste koje ne reaguju na endodonski tretman zahtjevaju dodatne hirurške intervencije :
- Apikotomija je postupak koji se koristi kada endodonska terapija nije bila uspješna ili kada pristup kroz korjenske kanale zuba nije bio moguća , a podrazumijeva uklanjanje vrha korjena zajedno sa cistom. Cilj apikotomije je sačuvati zub , a pri tom ukloniti izvor infekcije.
- Cistostomija se koristi kod cisti većih promjera. Ovaj postupak podrazumijeva djelimično uklanjanje ciste kako bi se praznio njen sadržaj, smanjio pritisak i organizmu omogućio postepeni oporavak. Potpuno uklanjanje većih cističnih promjena moglo bi uzrokovati štetu na okolnim strukturama poput kosti ili susjednih zuba.
- Cistektomija je kompletno uklanjanje ciste zajedno sa njenom ovojnicom. Najpogodniji je kad je cista manjih promjera ili pristupačna za potpuno uklanjanje, a da pri tom ne rizikujemo okolne strukture.
Posljednja opcija koju možemo preporučiti pacijentu je ekstrakcija zuba. Pri tom ga informisati da su kod cisti neinfektivnog porijekla česti recidivi.
Liječenje folikularnih cista obično nije potrebno jer cista najčešće spontano eruptira. U slučaju bola, krvarenja ili sekundarne infekcije cistu je potrebno drenirati i eksponirati krunu zuba kako bi omogućili neometano nicanje zuba.
Rizik od infekcije pacijent može smanjiti pravilnom oralnom higijenom i redovnim stomatološkim pregledima.