Savremena oralna hirurgija danas pruža mogućnosti liječenja i rehabilitacije pacijenata koje su do prije nekoliko godina bile gotovo nezamislive. Napredak u implantologiji, razvoj novih hirurških tehnika i sve preciznija dijagnostika omogućavaju uspješno rješavanje i izrazito složenih slučajeva, uključujući pacijente sa velikim gubitkom koštanog tkiva i dugogodišnjim problemima sa zubima.
Posebno mjesto u savremenoj implantologiji zauzima bazalna implantologija, koja otvara nove mogućnosti pacijentima kojima su klasični implantološki pristupi teško primjenjivi ili nisu dali očekivane rezultate. Upravo u radu sa kompleksnim slučajevima, gdje je potrebno pronaći rješenje i onda kada su druge mogućnosti iscrpljene, dolazi do izražaja iskustvo, znanje i kontinuirano stručno usavršavanje oralnog hirurga.
O savremenim pristupima u oralnoj hirurgiji i implantologiji, mogućnostima bazalne implantologije, liječenju pacijenata sa nedostatkom kosti, kao i izazovima sa kojima se susreću i pacijenti i stomatolozi, razgovarali smo sa dr Branislavom Nadaždinom, oralnim hirurgom koji se posljednjih godina intenzivno usavršava u oblasti bazalne implantologije u Brazilu i širom Evrope.
Kako biste opisali savremeni pristup oralnoj hirurgiji u odnosu na ranije standarde u struci?
Savremeni oralno hirurški pristup je postao dosta kompletniji u odnosu na ranije metode. Pored kliničkog pregleda, 3d dijagnostika je uveliko nezaobilazan metoda planiranja prvenstveno implantoločkih terapija i većih cističnih lezija. Zadnjih nekoliko godina laboratorijske metode su popunile dijagnostiku. Krvna slika, šećer, hormoni štitne žljezde, analize osteoporoze pa i DXA sa kojima određujemo gustinu kosti.
Koji su danas najčešći oralnohirurški zahvati u Vašoj praksi?
Ubjedljivo najčešći hirurški zahvat kod nas je ugradnja implantata. To nije čudno jer radimo sve vrste implantata u regiji facijalnog masiva i usne duplje. Pored konvencionalnih radimo pterigoidne, transnazalne, transsinusne, zigomatične, nazalne i rim-piriformne implantate (dosta ovih operacija prvi smo uradili u BiH). Pored toga, radimo impaktirane umnjake, GBR, resekcije vrha korijena do ogromnih cističnih lezija, što predstavlja klasičan portfolio svake ustanove sa oralnim hirurgom.
Bazalna implantologija postaje sve zastupljenija – koje su njene ključne prednosti i indikacije?
Bazalna implantologija ili hirurgija facijalnog masiva – naša je ljubav i životni poziv. Osnovna indikacija je kada svi kažu da nema dovoljno kosti. Istina je da je nema, ali samo u donjim etažama. Napuštajući alveolarni greben i poznajući bazalne kosti koje štite mozak, oko, nos i prenos sila (trajektorije), naravno uz 3D dijagnostiku, provjeravamo na koji način možemo usidriti implantat na udaljenim mjestima i omogućiti pacijentu da isti dan dobije fiksne zube.
Kako birate između klasične i bazalne implantologije u planiranju terapije?
Prvenstveno zapremina raspoložive kosti određuje na koji ćemo način raditi implantološku rehabilitaciju. Ukoliko je moguće, problem rješavamo konvencionalnom implantologijom, a bazalnu ostavljamo za kasnije. Revizije su na svakih deset godina. Kada čuvamo pacijentu kost, ne čuvamo je samo njemu, već i nama za eventualnu reviziju.
Koliko digitalno planiranje i 3D dijagnostika mijenjaju preciznost i predvidivost implantološke terapije?
Hirurške vodilice još su u povoju i teško će uzeti zamaha u bazalnoj implantologiji zbog udaljenog sidrenja i cijene. Greška od 0,2 mm na ulazu može značiti 3–4 mm greške u jagodičnoj kosti, što može izazvati povredu oka ili a. maxillaris. Vodilica bi morala biti izrađena od titanijuma, a cijena takvog rješenja iznosi oko 2.000 eura. Pored toga, primarna stabilnost najsigurnija je free-hand metodom. Svaka hirurgija nosi mogućnost intraoperativnih komplikacija, improvizacije i statistički određeni rizik. CBCT (3D) je neizostavan dio našeg posla i standard našeg rada. Na koji način 3D tehnologija utiče na saradnju između hirurgije i protetike? Jako puno. Dosta stvari postaju predvidive. Na osnovu 3d tehnologija mozemo videti koliko kosti fali,jer mi nadoknadjujemo i zube i kost.
Koliko je danas važan interdisciplinarni pristup u estetsko-funkcionalnoj rehabilitaciji pacijenata?
Interdisciplinarni pristup već duži vremenski period predstavlja dobitnu kombinaciju.
Od preoperativne pripreme, laboratorijskih analiza, anamneze koju uzimaju anesteziolog i hirurg – sve je podjednako važno. U praksi to znači da u jednom operativnom zahvatu učestvuju specijalisti:
- biohemije
- anesteziologije
- endokrinologije
- kardiologije
- reumatologije
- oralne i maksilofacijalne hirurgije
- protetike.
Za pravilan razvoj implantata i samog alata veoma je važno da inženjeri imaju direktan kontakt sa operativcima na terenu, odnosno sa nama.
Koji su najveći izazovi u estetskoj i implantoprotetskoj rehabilitaciji u savremenoj praksi?
Za mene lično najveći izazov u regiji koju radimo predstavljaju ekstremne atrofije donje vilice. U gornjoj vilici imamo nekoliko etaža, jake trajektorije i manji uticaj mišića.
Donja vilica ima lošiji vaskularni potencijal i mnogo veći uticaj mišića. Jezik, obrazi i usne, zajedno sa koštanom resorpcijom, znače da svojom rehabilitacijom ulazimo u „njihovo dvorište“. Vaskularni potencijal je nekoliko puta lošiji u donjoj vilici.
Kako se razvija trend minimalno invazivnih i digitalno vođenih protetskih rješenja?
Digitalna stomatologija već je nekoliko godina sadašnjost. Danas je gotovo nezamislivo izrađivati radove i uzimati otiske analogno, odnosno „pješke“. Digitalni proces omogućio je da pacijent dobije spremne zube (printane, radnu verziju privremenih) već tri do četiri sata nakon operacije. Minimalno invazivna metoda ključ je svega. Dr Piljagić i ja dosta smo radili na ustoličenju monokortikalnog pristupa pozicioniranju zigome. Nemogućnost povrede oka i infratemporalne jame razlozi su zbog kojih ovaj pristup kod pojedinih kolega izaziva animozitet. Često kažem da, čuvajući pacijentu kost, čuvate je i sebi za buduću reviziju. Pterigoidni implantat i njegov novi, agresivniji dizajn daju nam mogućnost da zigomu postavljamo monokortikalno. Jer uvijek će biti skuplja kost nego implantat.
Po moralnim i stručnim kodeksima.
Kako vidite budućnost oralne hirurgije, implantologije i digitalne stomatologije u narednim godinama?
Vidim svijetlu budućnost na našem podneblju kada su u pitanju najteže koštane rehabilitacije. Udruženje Zygomax, kao i mnogi od nas, aktivno sarađuje sa određenim proizvođačima kako bi se unaprijedili proizvodi. Neko mora „nanjušiti“ budućnost i pravac razvoja implantologije kako bi nastao pravi proizvod. Nemojte se začuditi ako se za desetak godina težište svjetske implantologije prebaci u naše krajeve.
Živi bili pa vidjeli!