Karcinom usana se u najvećem broju slučajeva javlja na donjoj usni.
Piše: Dr. Velma Šabić
Biografija: Dr. Velma Šabić, specijalista oralne hirurgije, rođena je 19.03.1983.g. u Banjaluci. Osnovno i srednje obrazovanje završava u Zenici, a visoku stručnu spremu stiče u Sarajevu, gdje 2007.g diplomira na Stomatološkom Fakultetu. Iste godine počinje radom u privatnoj stomatološkoj ordinaciji, a stručni ispit polaže godinu kasnije. 2011.g. osniva vlastitu privatnu stomatološku ordinaciju u Kaknju, a zvanje specijaliste oralne hirurgije stiče 2017.g. na Stomatološkom Fakultetu u Sarajevu. Konstantno radi na stručnom usavršavanju. Majka je dvoje djece. Sa dr. Šabić smo razgovarali i u nastavku donosim intervju sa njom.
Maligni tumori usana, iako su manje rasprostranjeni u odnosu na druge oblike karcinoma, predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem koji zahvata značajan broj pacijenata. Ovi tumori karakterišu se lokalnim, atipičnim i autonomnim bujanjem tkiva, a njihova pravovremena dijagnoza i liječenje mogu značajno uticati na prognozu. O malignim tumorima za časopis DentBIH piše dr. Velma Šabić.
Tumori su lokalno, atipično, autonomno, neprestano i nesvrsishodno bujanje tkiva. Maligni tumori se karakterišu invazivnim i destruktivnim rastom, nejasno su ograničeni od okoline, rastu mnogo brže od benignih tumora, daju metastaze, skloni su recidivima, i ukoliko se ne liječe, dovode do smrti organizma domaćina.
Maligni tumori koji se javljaju na usnama su najčešće karcinomi (95%). Kada se govori o karcinomu usne, misli se na vermilion usne, i to na podrucje između komisure usne i medijalne linije, iako lokalizacija može biti i srednja trećina rumenog dijela. Često se nalazi i na granici vermiliona prema koži. Karcinom usana se u najvećem broju slučajeva javlja na donjoj usni (preko 80% slučajeva). Najčešće je u pitanju skvamocelularni karcinom, dok su bazocelularni karcinomi rijeđi. Oni su pak češći na gornjoj usni.
Zbog svoje anatomske pozicije, tumori ove regije, ukoliko se dijagnosticiraju i liječe u ranoj fazi, imaju dobru prognozu. Posebna odgovornost je na doktorima stomatologije da posumnjaju i upute pacijenta specijalisti na vrijeme. Nejasne lezije tipa ulceracije i induracije na epidermisu vermiliona koje poslije isključivanja iritativnog faktora (oštre ivice proteze ili zuba) ne zarastu za 7 do 10 dana, moraju se smatrati sumnjivim na malignitet, sve dok se histološkim pregledom ne dokaže suprotno. Također suspektne na ovo oboljenje su i kruste koje duži period povremeno otpadaju, površina defekta neznatno krvari, zatim se opet stvaraju, te nastaje okolna i dublja infiltracija. TNM klasifikacija predstavlja opšteprihvaćen metod označavanja proširenosti jednog malignog tumora. U ovoj klasifikaciji T označava primarni tumor, N označava regionalne, a M udaljene metastaze.
Rizikofakori za razvoj malignih tumora usana su:
- pušenje
- konzumacija alkohola
- pretjerano izlaganje sunčevom zračenju
- muški spol
- poznije godine (u zadnje vrijeme se granica pomjera)
- infekcija HPV-om, posebno tipovima 16 i 18
- mutacija gena za umnožavanje i rast ćelija
- loša oralna higijena
- nizak životni standard
Od svih tumora glave i vrata čak 27% ih se razvija na usnama.
Osnovne dvije vrsta malignih tumora usana su:
- skvamocelularni karcinom (1)
- bazocelularni karcinom (2)
(1) Skvamocelularni karcinom se javlja u dva osnovna oblika:
- egzofitični – klinički se manifestuje papilomatoznim, upolje rastućim tumefaktima
- endofitični ili ulcerozni – klinički se manifestuje ulcerisanom površinom, sa tendencom infiltracije tkiva ispod promjene; ova forma ima lošiju prognozu jer ima mnogo bržu evoluciju i češće daje metastazu u regionalne limfne čvorove. Svojim infiltrativnim razvojem, mogu zahvatiti tkivo obraza, kao i koštano tkivo.
Često se kod istog pacijenta nalaze obje forme tumora, a u poodmaklom stadiju među njima nestaju razlike. Tumor se tada manifestuje dubokim, krateriformenim ulkusom, sa induriranom okolinom i bedemastim, izdignutim i nepravilnim ivicama. Skoro uvijek ga prati superinfekcija. (2) Bazocelularni karcinom je rijeđi od skvamocelularnog karcinoma i kada se javi, češće je na gornjoj usni.
Javlja se u četiri oblika:
- noduloulcerativni, koji je najčešći. Javlja se u formi čvrsta papule, na kojoj se u kasnijim stadijima javlja ulceracija i krusta, te centralni dio promjene postane nekrotičan (ulcus rodens)
- Ponaša se agresivnije, sa povećanom incidencom recidiva i pojavom metastaza.
- sklerozirajući. Javlja se u formi ožiljaka ili fibrozirane kože.
- Javlja se u formi crvene ljuskave lezije.
Karcinomi najčešće metastaziraju limfogeno, te daju metastaze u regionalne limfne čvorove vrata iste strane ili i bilateralno (ukoliko tumor svojom veličinom prelazi medijalnu liniju). Najčešće metastazira na limfne čvorove submandibularne, submentalne regije, a zatim zahvata i cervikalne čvorove sve do klavikule. Ukoliko ne dođe do adekvatne terapije, moguće su i udaljene metastaze, i to najčešće u plućima, jetri, kostima i mozgu. Ova vrsta tumora se širi i perineuralno, uz invaziju mentalnog i mandibularnog živca. Rast metastatskih čvorova je ekspanzivan. Čvorovi su jasno ograničeni od okolnog tkiva, a različite su veličine, jer nisu zahvaćeni istodobno. Palpatorno su bezbolni, tvrdi i u početnom stadiju pokretni, a u poodmaklom stadiju fiksirani za podlogu, dok u terminalnoj fazi kolikviraju i egzulceriraju.
Dijagnoza se postavlja na osnovu:
- anamneze, u kojoj treba obratiti pažnju na brzinu rasta i trajanje lezije, te o prisustvu rizikofaktora
- kliničkog pregleda, inspekcija: Ulceracija govori u prilog malignog procesa, a papilomatozna područja na leukoplakičnoj površini moraju probuditi sumnju na karcinom. Palpacijom se uočava konzistencija, ograničenost, induracija, bolnost. Obavezan dio kliničnog pregleda je palpacija limfnih žlijezda vrata. Submentalne i submandibularne limfne žlijezde se palpiraju od medijalne linije prema bazi mandibule pri blago nagnutoj glavi prema naprijed ili na stranu.
Ultrazvuk vrata je obavezan kada se sumnja na MTU, jer u zavisnosti od ovog nalaza (“pozitivan vrat”) i patohistološki potvrđen karcinom (eksciziona biopsija) se odlučuje o daljnjem tretmanu u vidu disekcije vrata.
U slučaju sumnje na MTU najčešće se radi eksciziona biopsija in toto (uklanjane promjene zajedno sa slojem okolnog zdravog tkiva).
Najbolja, najjednostavnija i najefikasnija terapija je hirurška (ekscizija i rekonstrukcija) i ovisi prvenstveno o veličini primarnog tumora, njegovoj lokalizaciji, te o patohistološkoj analizi i radikalnosti operativne procedure.
Od malignih tumora usana spomenućemo i maligni melanom usana koji je prognostički jako loš, rano metastazira, a klinički se javlja kao nodularan, plavo-crn pigmentni tumor.
Postaje i amelanotične forme, koje se mogu pogrešno proglasiti firbomom ili epulisom. Terapija je hirurška.
S obzirom da ishod terapije, kao i kod drugih malignih oboljenja, uveliko ovisi o pravovemenom i brzom postavljanju dijagnoze i početku adekvatne terapije, velika je odgovornost na stomatolozima da budu informisani o ovoj vrsti oboljenja kako bi mogli posumnjati na malignitet, te pacijenta hitno uputiti specijalisti.