Jedan od najčešćih operativnih zahvata u našoj ordinaciji je apikotomija koja podrazumjeva uklanjanje vrha inficiranog korijena zuba zajedno sa periapikalnom lezijom.
Šta je periapikalne lezija, kako nastaju, koje tegobe donose, te na koja je terapija periapiklanih lezija za časopis DentBiH piše Dr Jasna Čoprka Kosić, doktor stomatologije i specijalista oralne hirurgije,
Piše: Dr Jasna Čoprka Kosić, doktor stomatologije i specijalista oralne hirurgije
Dr Jasna Čoprka Kosić, doktor stomatologije i specijalista oralne hirurgije, rođena je u Banjaluci. Završava Medicinski fakultet u Banjaluci 2013.godine kao student generacije. Specijalista oralne hirurgije od 2018.godine. Nakon dugogodišnjeg rada otvara svoju privatnu stomatološku ordinaciju dr Čoprka u Prijedoru. Edukovana za PRF tretmane te laseroterapiju. Pored svakodnevnog oralnohirurškog rada, prati savremene trendove estetske stomatologije te uživa u kreiranju novog osmijeha. Za dvije godine postojanja ordinacije, organizovala je i prvi potpuno besplatni humanitarni makeover u Prijedoru.
Sigurno ste nekad čuli da neko ima ,,proces“ ili cistu na zubu. Šta znači periapikalna lezija?
Periapikalne lezije su hronične inflamatorne lezije koje nastaju na vrhu korijena avitalnih (mrtvih) zuba prolaskom bakterija iz kanala korijena zuba u kost. Kao posljedica reakcije organizma različitim mehanizmima urođene i stečene imunosti na bakterije i njihove toksine , dolazi do resorpcije kosti.
Koji su najčešći uzročnici nastanka periapikalnih lezija?
Najčešći razlog nastanka periapikalnih lezija je nesaniran karijes koji dovodi do nekroze pulpe te posljedične infekcije kanalnog sistema. Također, traume zuba mogu dovesti do razvoja lezija. Mehanički i hemijski faktori dokazano sami ne dovode do nastanka periapikalnih lezija ali mogu dovesti do inflamacije periapikalnog tkiva.
U nastanku periapikalanih lezija učestvuje do 30 različitih vrsta bakterija, ali i pojedini virusi.
Da li postoji neka podjela periapikalnih lezija?
Po simptomatologiji periapikalne lezije djelimo na akutne i hronične.
Postoji nekoliko podjela samih periapikalnih lezija. Najčešća je Spatafore podjela gdje se periapikalne lezije dijele na :
- Ciste
- Granulome
- Periapikalne ožiljke
- Ostale lezije ( infiltrati kod leukemije, cementomi, osteoblastomi, sarkomi, metastaze karcinoma, miksomi..)
Statistički se nešto češće javljaju granulomi nego ciste. Obe lezije se češće viđaju u gornjoj vilici i to najčešće na lateralnim sjekutićima ( 66%) zbog palatodistalne navijenosti korijena i čestih apikalnih ramifikacija.
Granulom je hronično inflamirano vezivno tkivo koje ima isključivo vezivnu kapsulu koja okružuje granulacije i zapaljenski infiltrat.
Cista je patološka tvorevina različite veličine ovalnog oblika sa epitelnom i vezivnom ovojnicom koje okružuju cistični vodenast ili kašast sadržaj.
Uopšteno gledajući, ciste se dijele na razvojne i inflamatorne od kojih je najčešća inflamatorna radikularna cista ( preko 50%). Da bi nastala cista, potrebno je da u kosti postoje epitelne ćelije kao ostaci embionalnog razvoja. Potreban je nadražaj koji bi aktivirao epitelne ćelije i doveo do proliferacije te stvaranja cističnog lumena. Jednom formirana cista nezavisno nastavlja svoj rast.
Razlika između ciste i granuloma ne može uraditi na osnovu veličine same lezije već samo na osnovu patohistološke analize
Kakve tegobe daju periapikalne lezije i kako se dijagnostifikuju?
Ovo su lezije koje su najčešće hroničnog toka i asimptomatske te se slučajno otkrivaju analizom RTG snimka zuba kao jasno ili nejasno ograničeno rasvjetljenje u kosti različite veličine . Periapikalne lezije od početka mogu imati akutni tok, što zavisi od virulencije mikroorganizama te odbrambenih sposobnosti organizma.
Razvoj cističnih lezija obično protiče sa oskudnom simptomatologijom, bez bolova i temperature dok se pojava otoka razvija kasno. Cistične promjene većih dimenzija uzrokuju promjene u morfologiji koštanog ili ostalih tkiva, te su najčešće dostupne metodama objektivnog pregleda zbog vidljivih deformiteta tkiva.
Neki od simptoma koji pacijente dovodi stomatologu su:
- Promjena boje zuba
- Blag bol prilikom palpacije u regiji vrha korijena zuba
- Bol na zagriz
- Zadah zbog nekroze pulpe ili postojanja fistule
- Pojava jakog bola ili otoka ukazuje na infekciju lezije
- Odsustvo zuba koji se davno trebao pojaviti u ustima
- Pojava bezbolnog i neuobičajenog otoka u regiji lica
- U koliko vilična cista perforira maksilarni sinus, razvija se infekcija koja uzrokuje foetor iz nosa.
- Ako postoji cista u bezuboj vilici ona može ugroziti protetsku nadoknadu, pa čak dovesti do nemogućnosti nošenja iste do tada adekvatne nadoknade
- Utrnulost donje usne – Vincentov znak
Da bi dijagnostifikovali postojanje periapikalne lezije uz inspekciju te uzimanje anamnestičkih podataka, palpacije, perkusije zuba, neophodna je i rendgen dijagnostika. Kod nejasne etiologije otoka, radi se aspiracija. Ukoliko se sumnja na cističnu leziju koja zahtjeva agresivniji hirurški pristup , radi se i preoperativna biopsija.
Koja je terapija periapiklanih lezija?
Hronične periapikalne lezije se mogu liječiti na dva načina i to :
- Konzervativno – endodontski
- Hirurški:
- vađenje zuba sa ili bez odizanja režnja
- apikotomija – resekcija vrha korijena zuba
- amputacija korijena zuba
Između 50- 80% hroničnih periapikalnih lezija se mogu liječiti konzervativno. Ukoliko se endo terapija ne može izvesti adekvatno , a zub se želi sačuvati, pristupa se operativnom zahvatu.
Šta je apikotomija i kako se izvodi?
Jedan od najčešćih operativnih zahvata u našoj ordinaciji je apikotomija koja podrazumjeva uklanjanje vrha inficiranog korijena zuba zajedno sa periapikalnom lezijom.
Apikotomija se radi u lokalnoj anesteziji, što znači da je tretman bezbolan. Zahvat kreće tako da se zubno meso zareže i podigne kako bi se došlo do korijena zuba. Zahvatom se uklanja vrh korijena zuba zajedno s upalnim procesom, a nakon toga se korijen kanala zuba puni različitim materijalima. Na kraju se vraća gingivalni režanj i šiva se rana.
Ovaj zahvat se može raditi i ukoliko pacijent ima krunice,tj. navlake na zubima u cilju očuvanje zuba i produženja vijeka trajanja protetskog rada.
Smatra se malim hirurškim zahvatom, a traje od 30 do 60 minuta, ovisno o kojoj regiji i zubu se radi.
| Kratak i bezbolan hirurški zahvat kojim možemo sačuvati zub sa periapikalnom lezijom |
Postoperativni tok
Nakon svakog operativnog zahvata , pacijenti dobiju usmena i pismena upustva. Otok kao rezultat manipulacije mekih tkiva, je normalna pojava poslije operativnog zahvata i traje dva do tri dana postoperativno. Oralna higijena je obavezna, a protiv bolova se propisuju analgetici.
Kod terapije periapikalnih procesa, kao i kod svih patoloških stanja u organizmu trebamo postaviti pravu dijagnozu da bi imali i uspješnu i adekvatnu terapiju.
Cilj nam je pacijenta riješiti bola ukoliko isti postoji, te izliječiti i sačuvati zahvaćeni zub.
Da li ćemo se odlučiti za konzervativno endodontsko liječenje zuba ili hiruršku terapiju zavisi od svakog pojedinačnog slučaja.