Parodontalne bolesti: gingivitisi, parodontitisi su globalno raširene i pogađaju cjelokupno svjetsko stanovništvo
Piše: Inesa Fazlić, dr.dent.med
Biografija: Inesa Fazlić, dr.dent.med, rođena 1989. u Libiji, a Stomatološki fakultet je završila u Sarajevu. Nakon završenog fakulteta svoju praksu počinje pripravničkim stažom u privatnoj stomatološkoj ordinaciji dr. Avdagić, Vogošća, Sarajevo.Nakon toga postaje vlasnica iste, tj. u martu 2017. pod nazivom PSO Polident, dr.dent.med. Inesa Fazlić. Trenutno u ordinaciji pored Inese dr.dent. med. radi i Selma Zilić, dr. dent. med. Ordinacija pruža usluge opšte stomatologije, dječje i preventivne, oralne hirurgije, parodontologije, oralne medicine, protetike, estetskeortodoncija, ortodoncije.
Parodontalne bolesti predstavljaju kompleksan spektar oralnih zdravstvenih problema koji imaju značajan uticaj na kvalitetu života. Od gingivitisa, koji je često početna faza, do ozbiljnijih stanja poput parodontitisa, ovi poremećaji utječu na zdravlje i funkcionalnost zubnog pričvrsnog aparata. U svijetu gdje su faktori rizika sveprisutni, a imunološki odgovor organizma varira, razumijevanje uzroka, mehanizama i potencijalnih terapijskih pristupa od vitalnog je značaja.U ovom članku dr. Inesa Fazlić predstavlja složenu dinamiku parodontalnih bolesti kroz prizmu njihovih različitih oblika, kao i utjecaja faktora kao što su imunološki status, sistemski zdravstveni faktori i lokalni izvori iritacije. Kroz osvrt na najnovija istraživanja i kliničke spoznaje, pruža uvid u patogenezu, dijagnostičke metode i terapijske strategije u borbi protiv ovih često podcijenjenih, ali globalno raširenih bolesti usne šupljine.
,,Parodontologija je medicinska znanstvena disciplina koja istražuje, studira, prevenira i liječi parodontalne bolesti; a svoja znanja transferira putem profesionalne edukacije, zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja“ (1). Parodontologija je znanost o parodontu, odnosno o potpornim tkivima zuba (2).
Glavna funkcija parodonta je pričvršćivanje zuba uz koštano tkivo vilice i zadržavanje integriteta površine mastikatorne sluznice usne šupljine. Parodont, nazvan još i ,,pričvrsni aparat“ ili ,,potporna tkiva zuba“, čini razvojnu, biološku i funkcionalnu cjelinu koja s godinama doživljava promjene i podliježe morfološkim i funkcionalnim promjenama, kao i promjenama povezanim s promjenama u oralnoj okolini (1). Parodontalne bolesti su raznovrsne. Na istaknutom mjestu nalaze se gingivitisi povezani s plakom (upala gingive, bez gubitka pričvrstka), gingivitisi koji nisu povezani plakom te parodontitisi (upala i gubitak parodontalnih potpornih tkiva) (2).
Kod oslabljenog imuniteta, uz prisutnost faktora rizika i proinflamatornih medijatora poput parodontopatogenih bakterija, iz gingivitisa se može razviti parodontitis: upala gingive tada se širi na dublje strukture zubnog pričvrsnog aparata (3). Gingivalna recesija predstavlja neinflamatorno kliničko stanje koje se karakterizira povlačenjem parodoncijuma u apikalnom pravcu koje je češće s vestibularne strane. Lokalizirana je na jednom ili više zuba, što je češće, rijetko je generalizirana. Parodontalne bolesti: gingivitisi, parodontitisi su globalno raširene i pogađaju cjelokupno svjetsko stanovništvo.
Parodontalna bolest nastaje kao patološka reakcija parodontalnih tkiva na sistemsko – lokalnu itiraciju, a odgovor parodontalnih tkiva modificiran je sistemskim starenjem organizma (5). Sistemske bolesti mogu negativno uticati na odbrambene snage organizma i tako djelovati kao faktori rizika za nastanak parodontalne bolesti. Parodontitis je bolest koja vrlo sporo napreduje, a u težim slučajevima, prije svega gdje nije postajalo liječenje, može dovesti do ispadanja zuba. Među pojedinim pacijentima ima velikih razlika u brzini napredovanja bolesti. Za te razlike su, uz broj i sastav bakterija u bakterijskom plaku, odgovorni različiti uticaji: opće zdravstveno stanje pacijenta, njegov genski određen imunološki status koji je pod uticajem psiholoških faktora, njegova etnička pripadnost te njegova socijalna okolina i faktori rizika kao što su pušenje i stres. Svi ovi uticaji dovode do spoznaje da se parodontitis može pojaviti u različitoj životnoj dobi i tada različito brzo napreduje (2).
Dominantne karakteristike gingivitisa i parodontitisa su upalne i imune reakcije mikroorganizama u plaku. U razvoju patohistoloških i kliničkih promjena značajnih za imunološki aspekt parodontlane bolesti postoje četiri stadija: rani, manifestni (uspostavljeni) i uznapredovali (1). Manifestacija parodontalnog oboljenja zavisi od lokalnih i sistemskih faktora. Mijenjanjem ovih faktora u toku zivota dolazi i do promijene karakteristika oboljenja. U stomatološkoj praksi XXI vijeka dominiraju dva problema iz domena oralne parodontologije, a to su: karijes i parodontalne bolesti. Moguće je uočiti da su metode liječenja karijesa mnogo efikasnije nego metode liječenja parodontalnih bolesti. Zbog toga parodontalne bolesti za stomatološku praksu i gubitak zuba predstavljaju veći problem nego karijes. Parodontalne bolesti, kako u svijetu tako i kod nas, ubrajaju se među najrasprostranjenije bolesti. S pravom se može tvrditi da nema dobne skupine, naroda ili geografskog područja, gdje ne postoji manifestna slika parodontalne bolesti (1).
Istraživanja na području Bosne i Hercegovine su pokazala visoku prevalncu zastupljensoti parodontalne bolesti u vrijednosti od 70%, što ima veliki zdravstveni, ekonomski i psihološki značaj (9). Smatra se da većina odraslih i trećina djece ima ova oboljenja. Prevalenca parodontalnih oboljenja kod djece pa području Bosne i Hercegovoine je izuzetno visoka. Kod dvanaestogodišnjaka iznosi 57%. Kod trinaestogodišnjaka je vrijednost nešto veća i iznosi 61%, dok kod djece u dobi od četrnaest godina, prevalenca parodontalnih oboljenja iznosi 62% (8). Iako etiologija parodontalnih bolesti nije do kraja razrješena, postojeće znanje i iskustvo dozvoljavaju da se protiv parodontalnih bolesti vode uspješni zdravstveni programi kod pojedinaca ili čitavih zajednica (1).
Svrha ovog rada je prikazati etiološke faktore parodontalne bolesti koji dovode do patoloških procesa u okviru ove bolesti. Zbog brzine napredovanja, te oskudnih kliničkih znakova i simptoma, pojedine parodontalne bolesti se često otkrivaju u kasnom stadiju bolesti, kada je već došlo do gubitka potpornih tkiva zuba, što nerijetko dovodi do gubitka zuba kod mladih osoba. Potrebno je poboljšati svijest o značaju oralne higijene i spriječiti nastanak plaka.
3. ETIOLOGIJA PARODONTALNE BOLESTI
Pitanje etioloških faktora u genezi parodontalnih bolesti je složeno. Parodontalna bolest predstavlja upalni odgovor na lokalne iritacije koje se klasificiraju kao naslage na zubima i faktore koji stvaraju naslage na zubima, tzv. favorizirajući. Na stabilnost parodontalnih tkiva utiče dinamička ravnoteža između rezistencije tkiva i vanjskih (lokalnih) podražaja. Primarno značenje među vanjskim podražajima imaju bakterijske iritacije a rezistencija parodontalnih tkiva je u ovisnosti o metaboličkim funkcijama koje su pod kontrolom: naslijeđa, dobi, hormonske (ne)ravnoteže, prehrane, krvnih oboljenja, lijekova, psihosomatskih stanja, poremećaja kolagena (1).
Najčešće bolesti zubnog potpornog aparata povezane su s plakom, te su većinom hronične upalne promjene gingive i parodonta. Gingivitis može godinama postojati a da se ne razvije u parodontitis. Dobrom oralnom higijenom usne šupljine te stručnim odstranjivanjem zubnog plaka i kamenca gingivitis je reverzibilan. Parodontitis se u pravilu razvija iz više ili manje izraženog gingivitisa te je reverzibilan samo u ograničenom opsegu (2). Posljednjih godina su se promijenili stavovi o etiologiji parodontitisa. Prije su se isključivo bakterije smatrale odlučujućim faktorom. Određeni patogeni mikroorganizmi dovedeni su u međusobnu povezanost s različitim oblicima parodontalne bolesti i s brzinom njihovog toka (2). Bakterijska flora usne je vrlo kompleksna. Pretpostavlja se da se u njoj nalazi više od 300 različitih bakterija (18). Jedan mililitar pljuvačke može imati do 105 bakterija, a plak i do 100 puta više. Broj bakterija u gingivalnom sulkusu iznosi oko 103, a u parodontalnim džepovima više od 108. Mikrobi supragingivalnog i subgingivalnog plaka najvažniji su za progresiju parodontalnih bolesti (7).
Postoje dvije glavne skupine bakterija u usnoj šupljini. Prvu čine fakultativne vrste koje mogu živjeti sa kiseonikom ili bez njega a drugu čine anaerobne vrste koje ne mogu živjeti u prisustvu kiseonika. Bakterije koje za život trebaju 2% kiseonika nazivaju se aerobi. Oni zajedno sa fakultativnim i anaerobnim bakterijama žive u simbiozi (19). Oralna flora sa aerobnim i anaerobnim bakterijama su primarni etiološki faktor za nastanak karijesa i parodontalnih bolesti (7). Uloga bakterijskog plaka kao primarnog etiološkog faktora za gingivitis i parodontalne bolesti je neosporna. Za razvoj parodontitisa iz gingivitisa smatraju se odgovornim u prvom redu glavne bakterije Aggregatibacter (Actinobacillus) actinomycetemcomitans (A. actinomycetemcomitans)
Zubni kamenac predstavlja mineralizovani dentalni plak. Stavra se taloženjem kalcijumovih soli koje počinje već drugog dana od formiranja dentalnog plaka. U roku od 12 do 14 dana se obavi proces mineralizacije. Stvaranje zubnog kamenca ovisi od sastava pljuvačke, oralne higijene, kao i pH pljivačke. Takođe uticaj imaju mukopolisaharidi i enzimi pljuvačke. Kod osoba koje u pljuvačci imaju veće količine kalcijuma, fosfora i drugih minerala, zubni kamenac se intenzivnije stvara. Postoji i korelacija između zubnog kamenca i oralne higijene. Ukoliko je oralna higijena loša i mikoroorganizmi su brojniji, ubrzava se taloženje kalcijumovih soli i stvara se zubni kamenac
Zubni kamenac je veoma značajan patogenetski faktor parodontalnih bolesti, koji tendira konstantnost inflamacije i odgovoran je za produbljenje parodontalnih džepova i destrukciju parodontalnih tkiva (1).
Sekundarni faktori u etiologiji parodontalnih bolesti su favorizirajući ili plak- retencijski faktori jer pogoduju stvaranju i zadržavanju naslaga na zubima.
U njih se ubrajaju:
- karijes, impakcija hrane
- gubitak zubi, loše navike
- anatomski i jatorgeni uzroci (1).
SISTEMSKI FAKTORI
Promjene u usnoj šupljini i parodoncijumu se događaju u svim fazama genitalnog života žene izuzev u pubertetu gdje se javljaju inflmatorne promjene i kod muškaraca. Poslijedica inflamatornih promjena na gingivi je povećanje koncentracije polnih hormona u cirkulaciji.
Inflamacija gingive može biti proporcionalna u odnosu na prisustvo naslaga na zubima i svih ostalih faktora koji omogućavaju akumulaciju dentalnog plaka kao što su karijes, malpozicija, disanje na usta i drugi. U početku je inflamatorni proces eksudativne prirode, a ako duže perzistira, dolazi do hiperplazije tkiva gingive i pojave hiperplastičnog gingivita. Ako se ne preduzme liječenje dolazi do parodontitisa (9).
Endokrini poremećaji posebno od strane pankreasa i polnih žlijezda imaju odraza na pojavu parodontopatije. Kada je u pitanju pankreas, njegovo djelovanje se ispoljava preko hormona koji reguliše metabolizam ugljenih hidrata te hipofunkcija ove žlijezde izaziva Diabetes mellitus (DM). Na krvnim sudovima dijabetičara nastaje taloženje glikoproteina i mukopolisaharida te dolazi do poremećaja hemodinamike. U parodoncijumu nastaje suženje ili obliteracija kapilara i mikrocirkulatorna staza (10).
Promjene na parodoncijumu su prisutne kod akutnih leukemijama, rijeđe hroničnih, promjene prate i agranulocitozu, amemije, hemoragične purpure kao i hemofiliju. Leukemije se karakterišu kvalitativnim i kvantitativnim promjenama bijele loze, povećanjem broja leukocita. Akutne leukemije se najčešće javljaju kod mlađih osoba i promjene na gingivi su rani znak. Karakteristike na parodoncijumu koje se javljaju su:
- intenzivno uvećanje slobodne gingive, interdentalnih papila i pripojne gingive, boja gingive je plavkastocrvena uslijed vaskularnih reakcija gingive
- destruktivne promjene u parodoncijumu praćene klimavošću zuba, česte infekcije, te se kao poslijedica javljaju ulcero-nekrozni procesi parodoncijuma sa izrazito neprijatnim zadahom iz usta (9).
DERMATOZE
Neke kožne bolesti se mogu manifestirati na oralnim sluznicama, kojima može biti zahvaćena gingiva i parodont. To su: lichen planus, benigni pemfigoid sluznice, pemphigus vulgaris, epidermolysis bullosa, erythema exudativum multiforme, psoriasis, sclerodermia (1).
Supstance kao što su olovo, bizmut, živa, arsen doprinose pojavi parodontopatije. Agenski dentalnog plaka dovode do inflamacije koju prati poremećaj cirkulacije u vidu venske staze. U slučajevima staze, prisutne materije iz opšte cirkulacije se talože i zadržavaju u parodoncijumu. Ovim se snižava otpornost parodoncijuma i izraženo je agresivno djelovanje mikroorganizama plaka (10).
Na parodoncijum uticaj ishrane je dvojak: važna je konzistencija i sastav hrane. Mehka i tečna hrana negativno utiče na potporni aparat zuba. Sastav hrane je takođe bitan, jer nedostatak nekih komponenti u hrani ili nemogućnost njihove resorpcije iz digestivnog trakta, smanjuje otpornost organizma pa i parodoncijuma na djelovanje štetnih agenasa (9).
Smatra se da parodontopatija kao bolest se ne naslijeđuje već razni genetski poremećaji mogu da budu praćeni pardontopatijom. Naslijeđuju se anomalije u pogledu položaja i oblika zuba i ove anomalije utiču na akumulaciju dentalnog plaka i stanje parodoncijuma (10).
Sva tkiva podliježu procesu starenja. Staračke promjene se prvo opažaju na koži. Koža postaje suha, istanjena i nabrana i javljaju se mrke pigmentacije, lentigo, uz pojavu vaskularnih nevusa. Slične promjene se javljaju na oralnoj sluzokoži. Nastaje izrazito istanjenje epitela gingive. Posebno su prisutni poremećaji keratinizacije gingive. Smatra se da poslije adolescencije nije moguće naći intaktan parodoncijum (9).
Procjenjuje se da je učestalost parodontopatija na svijetskom nivou između 10-15%. Bitno je shvatiti da nisu u pitanju klasične zarazne bolesti jer su uzročnici mikroorganizmi prisutni i u zdravoj usnoj šupljini. Međutim, kod svake desete osobe dolazi do narušavanja fiziološke ravnoteže između potpornih tkiva zuba i oralnih mikroorganizama. Naveden je rezultat loše oralne higijene, ali i ovisi od: genetike, odgovora tkiva na upalu, lokalnih faktora, propratnih oboljenja, navika, itd
5. ZAKLJUČAK
Parodontalne bolesti su veoma rasprostranjene širom svijeta i svrstavaju se među najučestalijim infektivnim oboljenjima ljudske vrste i predstavljaju veliki problem današnjice. Visoka je incidenca pojavljivanja kod pacijenata svih starosnih skupina. Veoma je bitno vršiti prevenciju parodontalnih bolesti i drugih oralnih oboljenja primjenom preventivnih metoda u stomatološkoj ambulanti i individualno, kako bi se smanjio broj oboljelih. Veliku rasprostranjenost parodontalnih bolesti prate brojni etiološki faktori gdje se kao lokalna determinanta izdvaja dentalni plak. Treba imati na umu i međusobnu povezanost parodontopatija sa nekim sistemskim stanjima što se sve više potvrđuje i u kliničkoj praksi.
Kako bi se spriječio nastanak karijesa i parodontalne bolesti, potrebno je provoditi pravilu i redovnu oralnu higijenu. Neophodna je edukacija i motivacija kako djece tako i roditelja o važnosti oralnog zdravlja i redovnom odlasku stomatologu na kontrolne preglede. Nažalost kod nas još ne postoji dovoljno razvijena svijest o važnosti oralnog zdravlja i to potvrđuje činjenica visoke prevalence zastupljenosti parodontalne bolesti na području BiH u vrijednosti od 70%, što ima veliki zdravstveni, ekonomski i psihološki značaj.
- Topić B. Parodontologija: biologija – imunopatogeneza-praksa.Sarajevo: Stomatološki fakultet. Medicinska naklada. Zagreb, 2005.
- Wolf FH, Rateitschak ME, Rateitschak HK. Parodontologija. Stomatološki atlas. Naklada Slap. Zagreb, 2008.
- Naklada slap, Uvod. (online) Dostupno na : http://www.nakladaslap.com/public/docs/knjige/parodontologija%201.pdf
- Pašić E. Klinička i mikrobiološka evaluacija redukcije patogenih anaerobnih bakterija subgingivalnog biofilma kod Parodontitisa metodom inicijalne i hiruške parodontalne terapije, Doktorska disertacija, Sarajevo; Univerzitet u Sarajevu, Stomatološki fakultet. 2012.
- Deljo E, Spahić-Dizdarević M, ,,Prevalenca parodontalnih oboljenja i promjene brijednosti CPI-indeksa pod uticajem kontinuirane edukacije“ Bilten Stomatologa BiH 2010; 36 (12) dostupno na: http://www.usfbih.org.ba/bh/wp-content/uploads/2010/11/Stomatologija-FINAL-za-web.pdf/
- Đajić D, Đukanović D, Zelić O, Ursu-Magdu I, ,,Parodontopatije” Dečje novine, Gornji Milanovac, 1988.
- Đajić D, Đukanović D, Stanić s, Kovačević K, ,,Bolesti usta-Parodontologija, atlas“, Elit Medica, Beograd, 2001.