Piše: dr. stomatlologije, Emina Hrustić – Islamović
Želja mi je da ovaj tekst, u vremenu društvenih mreža i brzog tempa života i rada, podsjeti moje kolege, ali i mene samu, koliko vrijedi zastati, slušati i razumjeti, umjesto žuriti da “slikamo rezultat”. Prava vrijednost našeg rada leži u tome da budemo prisutni, da vidimo osobu ispred sebe, osjetimo njenu priču i da, uz znanje i empatiju, pomognemo ne samo tijelu nego i duši.
Postoje profesije koje liječe tijelo i one koje dodiruju dušu. Stomatologija i psihologija, naizgled različite, susreću se upravo na tom tihom mjestu gdje se osmijeh rađa — a ponekad i nestaje.
Usta čovjeka nisu samo mjesto gdje žive jezik i zubi; tu se čuvaju strahovi, stid, navike, sjećanja i neizgovorene brige. Svaki stisak vilice može biti odjek prešućenog stresa, svaka zapuštena higijena tiha slika umora i tuge, a svaki obnovljeni osmijeh mali povratak samopouzdanja i radosti.
Zato su psihologija i stomatologija dvije ruke iste brige o čovjeku – jedna razumije misli i emocije, druga dodiruje tkiva i liječi bol, a obje, kada djeluju zajedno, vraćaju ono najljepše: slobodu da se čovjek nasmije bez straha.
Na prvi pogled, psihologija i stomatologija pripadaju različitim svjetovima. Jedna se bavi mislima, emocijama i ponašanjem, druga zubima, desnima i tkivima usne šupljine. Ipak, u svakodnevnoj kliničkoj praksi te dvije discipline isprepliću se mnogo češće nego se to čini, i to u svakom od nas kada sjednemo na stomatološku stolicu.
Način na koji osoba doživljava sebe, stres koji nosi kroz svakodnevicu, pa čak i duboko potisnute emocije, mogu se odraziti na stanje oralnog zdravlja. Istovremeno, stanje u ustima snažno utiče na samopouzdanje, socijalne odnose i psihološko blagostanje pojedinca. Upravo u toj dvosmjernoj vezi nastaje suptilna, ali duboka isprepletenost psihologije i stomatologije.
Psihološki faktori kao dio oralnog zdravlja
Savremena istraživanja potvrđuju da stres, anksioznost i depresija imaju značajan uticaj na oralno zdravlje. Hronični stres aktivira neuroendokrine mehanizme koji utiču na imuni odgovor i inflamatorne procese, čime se povećava sklonost parodontopatijama i usporava cijeljenje oralnih tkiva¹. Istovremeno, psihološki distres često utiče na ponašanje u smislu smanjene oralne higijene, izbjegavanja stomatoloških pregleda i povećane konzumacije duhanskih proizvoda ili prekomjernog unosa šećera².
Bruksizam i temporomandibularni poremećaji (poremećaji viličnog zgloba) posebno ilustriraju vezu između psihe i oralnog sistema. Danas se sve više posmatraju kroz biopsihosocijalni model, u kojem psihološki faktori (naročito stres i anksioznost) imaju važnu ulogu u nastanku i trajanju simptoma³. Noćno stiskanje zuba, bol u žvačnim mišićima ili česte frakture ispuna često su somatski odraz unutrašnje napetosti koju pacijent možda ni sam ne prepoznaje.
Poremećaji raspoloženja i stanja poput depresije dodatno utiču na oralno zdravlje kroz smanjenu motivaciju za brigu o sebi, ali i kroz fiziološke promjene, uključujući smanjenu salivaciju i nuspojave farmakoterapije⁴. Kod poremećaja ishrane, stomatolog je nerijetko prvi zdravstveni radnik koji može uočiti znakove poput erozija cakline ili promjena na sluznici, čime usta postaju važan dijagnostički prozor u opće stanje organizma.
Kako oralno zdravlje oblikuje psihološko stanje
Veza je uvijek dvosmjerna. Estetika osmijeha i funkcionalnost usne šupljine snažno utiču na samopouzdanje i socijalnu interakciju. Osobe koje su nezadovoljne izgledom svojih zuba ili trpe hronični bol često razvijaju nesigurnost u komunikaciji s drugima, povlače se iz društva i doživljavaju samopouzdanja⁵. Osmijeh nije samo anatomska struktura; on je dio identiteta i načina na koji se predstavljamo svijetu.
Hronična orofacijalni bol, uključujući temporomandibularne poremećaje i sindrome poput burning mouth sindroma, pokazuje snažnu povezanost s anksioznošću i depresijom. U takvim stanjima granica između fizičkog i emocionalnog postaje zamagljena, a terapijski pristup zahtijeva razumijevanje obje dimenzije, i somatske i psihološke⁶.
Uloga stomatologa u biopsihosocijalnom pristupu
Stomatologija se danas sve više razvija kao disciplina koja prepoznaje cjelovitost čovjeka. Razgovor s pacijentom, razumijevanje njegovog straha, stresa ili životnih okolnosti postaje jednako važan kao i tehnička preciznost zahvata. Empatija, način komunikacije i stvaranje osjećaja sigurnosti dokazano utiču na percepciju bola, saradnju pacijenta i konačni ishod terapije⁷.
U tom smislu, stomatolog nerijetko postaje i tihi posmatrač psihološkog stanja pacijenta. Prepoznati znakove stresa, anksioznosti ili poremećaja navika ne znači preuzeti ulogu psihologa, već razumjeti da oralno zdravlje nikada ne postoji odvojeno od mentalnog i emocionalnog konteksta. Treba pokazati razumijevanje i imati blag pristup. Jer ponekad je prvi korak ka zdravlju jednostavno osjećaj da smo viđeni, shvaćeni i sigurni, čak i u stomatološkoj stolici.
¹ Peruzzo DC et al. A systematic review of stress and psychological factors as possible risk factors for periodontal disease. Journal of Periodontology, 2007.
² Armfield JM. Dental avoidance among adults with dental fear. Australian Dental Journal, 2013.
³ Manfredini D, Lobbezoo F. Role of psychosocial factors in the etiology of bruxism. Journal of Orofacial Pain, 2009.
⁴ Friedlander AH, Marder SR. The psychopathology, medical management and dental implications of depression. Journal of the American Dental Association, 2002.
⁵ Kershaw S et al. Psychosocial impact of dental aesthetics. Journal of Dentistry, 2008.
⁶ Gatchel RJ. Comorbidity of chronic pain and mental health disorders. American Psychologist, 2004.
⁷ Levin RP. The importance of dentist–patient communication. Compendium of Continuing Education in Dentistry, 2010.