Zubne krunice su protetički dodaci koji se navlače na napuknut zub radi ispravljanja i poboljšanja izgleda. Krunice se koriste radi sprječavanja oslabljenih zuba zbog napuknuća kao zamjena za zub ili radi prekrivanja kanala korijena, te sprječavanja lošeg zagriza.

Kada i kako su se počeli liječiti napuknuti ili ispali zubi?

Stara Azija 

Prvi poznati primjer korištenja zubnih krunica datira 4000 godina u prošlosti u Jugoistočnoj Aziji na Luzonu, otoku na Filipinima. Na filipinskim skeletima otkrili su jednostavne zlatne kapice i zlatne zamjene za zub. Učenjaci su otkrili da je modifikovanje zuba uz pomoć zlata bilo popularno među osobama na vrhu i političkoj grupi ljudi u tom periodu. Zlatni zubi bili su simbol bogatstva, moći i statusa.

Drevna Italija

Oko 700 g. pr. n. e., Etruščani – drevna talijanska civilizacija koja je operirala na području današnje Toskane, također je koristila zlatne krunice. Luksuz i bogatstvo bili su važni za Etruščane, što se da vidjeti i po njihovim zubima. Skeleti Etruščana otkrili su da su se koristile rudimentarne zubne krunice napravljene od zlata i stavljale na vrh zuba. Istraživači su također otkrili ostatke Etruščana koji su imali umjetne zube, koji su bili učvršćeni zlatnom žicom, i vezani za zub pored. Ovo je zapravo prvi primjer zubnog mosta. Zbog svoje domišljatosti i želje za eksperimentisanjima, Etruščani su ‘krunisani’ kao prvi estetski stomatolozi. 

Evropske inovacije 

Evropljani su počeli eksperimentisati s modernim zubnim tehnikama 1400-ih godina. U tom periodu, rezbarili su zubnu protetiku od kosti ili slonovače, i mijenjali zube svojim kreacijama. Oko 1700-ih, ljudski zubi bili su popularna zamjena za ispale ili napuknute zube zbog svog prirodnog izgleda i očigledne funkcije. Međutim, nisu bili dobra zamjena zato što bi tijela brzo odbacila zub i on bi ispao. 1770-ih, napravljene su prve porculanske navlake, a do 1800-ih, porculan je bio standard.