Kamenac je značajan patogenetski faktor parodontalnih bolesti. Stvara konstantu inflamaciju, produbljuje parodontološke džepove i tako vrši destrukciju tkiva. No, ipak se može riješiti.
Dr. Irma Karadža Duraković rođena je 1985.u Bugojnu. Osnovnu školu pohađala je u Hamburgu u Njemačkoj (šest godina) i dvije godine u Bugojnu, gdje završava Opću gimnaziju. U periodu od 2005. do 2010. godine studirala je na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Po završetku studija zaposlila se u privatnoj poliklinici u Mostaru. Od 2014. godine radi u vlastitoj stomatološkoj ordinaciji u Mostaru. Aktivno govori njemački i engleski jezik. Udata je i majka dvije djevojčice.
Zubni kamenac ponekad ne možemo ni primjetiti, jer se većinom javlja sa unutrašnje strane. Loša higijena, loše prehrambene navike, te genetika mogu dovesti do nastanka kamenca. Nemojte ga pokušavati riješiti kući određenim preparatima, jer ćete na taj način dodatno oštetiti zubnu caklinu. Posjetite svog stomatologa i on će vam pomoći da se riješiti problema.
Piše: dr. Irma Karadža Duraković, stomatolog
Prevencija bolesti je najplemenitiji cilj savremene medicine, a u današnjem vremenu u borbi protiv Covid-19 se to itekako osjeti. Otklanjanje mekih i tvrdih naslaga sa zubnog tkiva jeste jedan od ključnih zahvata u prevenciji nastanka dentalnih i oralnih bolesti. Meke zubne naslage ili plak su jednostavno agregacija bakterija na zubnoj površini. Usljed promjene ph vrjednosti u usnoj šupljini dolazi do prodiranja minerala, najprije calcijum phosfatnih jona iz salive u plak, i meka zubna supstanca vremenom očvrsne, te tada nastaje zubni kamenac, odnosno calculus.
Dvije vrste kamenca
Kamenac možemo podijeliti na dvije vrste: supragingivalni i subgingivalni, odnosno kamenac iznad nivoa i ispod nivoa zubnog mesa. Pacijenti se javljaju u ordinaciju najčešće zbog supragingivalnog kamenca, jer je to okom vidljivo. Najveće nakupine zubnog kamenca se mogu naći na prednjim donjim zubima sa unutrašnje strane, i bukalnim površinama gornjih šestica, a to su mjesta izvodnih kanala pljuvačnih žljezda.
Subgingivalni kamenac pacijenti ne vide, primjećuju ga kao upalno stanje desni i često krvarenje pri četkanju. Subgingivalni kamenac je sekundarni proizvod infekcije. Njegovo prisustvo ukazuje da pacijent ima manji ili veći parodontološki problem. Nastaje od bakterija u gingivalnim džepovima i minerala iz gingivalnog eksudata. Mnogo je tamniji i mnogo ga je teže instrumentima otkloniti. Kamenac je značajan patogenetski faktor parodontalnih bolesti. Stvara konstantu inflamaciju, produbljuje parodontološke džepove i tako vrši destrukciju tkiva.
Skidanje zubnog kamenca
Zubni kamenac se skida pomoću ultrazvučnog aparata i ručno posebnim parodontološkim instrumentima. Sam proceses otklanjanja zubnog kamenca trebalo bi početi sa ispranjem i mućkanjem sa 3% vodonik peroksidom. Preporuka je WHO da se svi zahvati u usnoj šupljini počnu na taj način, jer se reducira broj patogena. Ultrazvučni instrumenti stvaraju aerosol koji je ispunjen virusnim i bakterijskim čestiticama. Prvo se uklanja calculus sa ultrazvučnim aparatom, a sve vidljive tvrde naslage naročito na predilekcjonim mijestima se temeljito otklone. Zatim se prelazi na ručno uklanjanje kamenca ukoliko je to potrebno. Sa posebnim kiretama stomatolog pažljivo uklanja kamenac koji ne može vidjeti već samo osjetiti pod kiretom ili parodontološkom sondom. Ovaj zahvat je pacijentima neugodan i potrebna je većinom anestezija. A kod velikih nakupina kamenca radi se i u više navrata tako da se radi svaki zubni kvadrant zasebno.
Šta nakon otklanjanja kamenca?
Nakon otklanjanja kamenca zubna površina je hrapava i kao takva podložnija nakupljanju plaka. Poliranje zuba je stoga jednako bitno kao i samo odstranjivanje kamenca. Pacijent zatim ponovo ispira usta sa hlorheksidinom. Kada završimo sa higijenom oralne šuplinje potrebno je pacijenta edukovati. Pojašnjavamo pacijentu tehnike pravilnog četkanja zuba i korištenje dentalnog konca, upotrebu interdentalnih četkica, a u nekim slučajevima upotrebu waterpika i električnih četkica.
Kontrola plaka
U našoj ordinaciji se zaista učinkovitom pokazala kontrola plaka. Pacijentu se zakaže novi termin za nekoliko dana, a na tom terminu se svakako provjeri stanje gingive i parodoncijuma. Kod lokalnih distributera za stomatološke materijale se mogu nabaviti posebne paste ili otopine koje ukažu na prisustvo plaka tkz. plak indikatori. Pacijentu premažete zube ljubičastom pastom i zatim ga zamolite da ispire usta obilato vodom, a nakon toga zajedno možete da posmatrate učinkovitost četkanja. Bijele površine su naravno čiste dok ljubičasta, plava i roza prebojavanja zuba ukazuju na prisustvo plaka. Svijetlo plavi plak najgora je opcija, to je već zreli plak star nekoliko dana i ima takvu kiselost da će uskoro nastati kvar zuba. U ovu svrhu se može koristiti i genitiana violet, ali bez skale za kiselost. Na ovaj način pacijentu postaje jasno koja mjesta je potrebno bolje četkati i obratit će idući put više pažnje. Tamo gdje nema plaka ne može nastati ni kamenac ni karijes.Održavanjem dobre oralne higjene i redovnom posjetom stomatologu, mnoga se oboljenja usne šupljine mogu prevenirati.