Često na filmovima gledamo serije koje su smještene u Srednjem vijeku, i prikazano nam je da imaju ili biserno bijele zube ili u potpunosti trule. Kakva je zapravo bila njihova dentalna higijena?

Ljudi iz Srednjeg vijeka smatrali su da su zdravi i bijeli zubi znak ljepote i često su o tome razgovarali kao privlačnom i poželjnom atributu. Dakle, nije iznenađujuće kad kažemo da imamo ekstenzivan dokaz da su ljudi tog vremena održavali svoje zube i da postoje dokazi da su koristili paste za zube i one u prahu, kao i tečnosti za ispiranje usta. 

U suprot vjerovanju da su svi imali loše zube, crne i trule, prosječna osoba Srednjeg vijeka imala zube koji su bili u dobrom stanju. Tome je razlog jedan poseban faktor – nedostatak šećera u ishrani. Većina srednjevjekovnih ljudi jednostavno nije mogla priuštiti šećer, a i oni koji su mogli koristili su ga rijetko i u manjim količinama, najviše kao dodatak, ali nikad kao baza ili glavni sastojak jela. 

To znači da je većina ljudi koristila prirodni šećer, poput onoga u voću i medu, ali i toga su jeli u manjim količinama. Uključite u to ishranu bogatu kalcijem kroz mliječne proizvode, bogatu povrćem i zobenim pahuljicama, ishranu koja ne sadrži hranu koja uzrokuje kvar, prosječna srednjevjekovna osoba hranila se idealnom ishranom koju bi moderni stomatolozi danas preporučili. 

Shodno tome, nije iznenađujuće da je kvar na zubima bio rjeđi nego kasnije, kada se šećer počeo masovno koristiti.  Čistili su zube i desni trljajući ih grubim tkaninama. Imali su razne recepte za paste i prahove koji bi se stavili na krpu i time čistili zube, izbjeljivali ih i osvježavali dah. 

Žalfija mljevena s kristalima soli bila je jedna popularna mješavina. Drveni ugalj u prahu od stabljika ruzmarina bio je drugi. Korištena je i zdrobljena pasta od bibera, mente i kamene soli, a bilo ih je u izobilju. Većina se sastojala od abraziva i mirisnog bilja, dok su drugi uključivali niz začina kao što su cimet i karanfilić.