Liječenje kanala zuba – Moguće komplikacije i razlozi neuspjeha endodontske terapije

Kada liječenje kanala ne uspije: Zašto nastaju komplikacije i kako savremena endodoncija može sačuvati prirodni zub?

PIŠE: dr Ekrem Ramić, doktor dentalne medicine

Ekrem Ramić, doktor dentalne medicine, rođen je u Tuzli 1998. godine. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Tuzli. Stomatološki fakultet sa klinikama Univerziteta u Sarajevu upisao je 2016. godine, a diplomirao 2022. godine, nakon čega je položio stručni ispit. Nakon završetka studija, 2023. godine započinje rad u Specijalističkoj stomatološkoj ordinaciji „dr. Amela Tučić“ u Tuzli.

Liječenje kanala zuba jedan je od najvažnijih postupaka savremene stomatologije, jer omogućava da se prirodni zub sačuva i nakon ozbiljnog oštećenja ili infekcije. Ipak, pacijenti se često pitaju šta se dešava kada terapija ne da očekivani rezultat, zašto se infekcija ponovo javlja ili da li određene komplikacije tokom liječenja automatski znače da je zub izgubljen. Upravo o ovim dilemama razgovaramo sa dr Ekremom Ramićem, doktorom dentalne medicine, koji kroz stručan i razumljiv pristup objašnjava najčešće razloge neuspjeha endodontske terapije, moguće komplikacije, značaj pravilne dezinfekcije i punjenja kanala, ali i mogućnosti ponovnog liječenja zuba.

Posebno je važno naglasiti da komplikacija ili neuspjeh prvog tretmana ne znače nužno da zub treba izvaditi – u mnogim slučajevima postoje načini da se prirodni zub ponovo liječi i sačuva. U nastavku donosimo odgovore na najvažnija pitanja o liječenju kanala zuba, od uzroka neuspjeha do mogućnosti savremene endodoncije u očuvanju prirodnog zuba.

Endodontska terapija, poznatija kao liječenje korijenskih kanala, jedan je od najvažnijih postupaka kojim se nastoji sačuvati prirodni zub. Kada je pulpa, odnosno „živac“ zuba, nepovratno oštećena ili inficirana,jedini način da se izbjegne vađenje tog zuba, odnosno njegovo očuvanje jeste pristupanje endodontskom tretmanu. To podrazumijeva uklanjanje oboljelog tkiva, čišćenje i dezinfekciju korijenskih kanala te njihovo punjenje odgovarajućim materijalima. Ovim postupkom moguće je ukloniti izvor infekcije i omogućiti zubu da ostane u funkciji još dugi niz godina. Ipak, kao i kod svakog medicinskog postupka, uspjeh nije zagarantovan u svakom pojedinačnom slučaju. Ponekad se, uprkos pravilno sprovedenom liječenju, infekcija može zadržati ili ponovno pojaviti. Razlozi mogu biti različiti i ne znače nužno da je tokom terapije napravljena greška.

Zašto endodontska terapija ponekad ne uspije?

Glavni cilj endodontskog liječenja jeste uklanjanje mikroorganizama iz sistema korijenskih kanala i sprečavanje njihovog ponovnog ulaska. Međutim, korijenski kanali nisu jednostavne ravne cjevčice. Oni mogu biti veoma uski, zakrivljeni, razgranati i međusobno povezani. Zbog toga je njihovo potpuno čišćenje ponekad izuzetno zahtjevno. Jedan od najčešćih razloga neuspjeha jeste zaostala infekcija unutar sistema kanala. Bakterije mogu ostati u dijelovima kanala koje je teško ili čak nemoguće mehanički obraditi I tu poseban problem predstavljaju veoma uski, kalcificirani ili nepravilno oblikovani kanali.

Propušteni kanal

Neki zubi imaju više kanala nego što se na prvi pogled može očekivati. Ako jedan od njih ostane neotkriven i neobrađen, bakterije koje se u njemu nalaze mogu predstavljati izvor ponovne infekcije. Ovo je naročito važno kod kutnjaka, koji imaju najsloženiju anatomiju, ali i jednokorijeni zubi poput sjekutića mogu imati više od jednog kanala (slika 1.). Ponekad kanal može biti veoma teško pronaći zbog njegove male dimenzije, kalcifikacije ili zbog samog položaja unutar zuba.

Slika 1. Rendgenski prikaz donjeg očnjaka i lateralnog sjekutića sa dva kanala

 

Složena anatomija korijenskih kanala

Korijenski kanali mogu imati izrazite zakrivljenosti (slika 2.), bočne kanale (slika 3.), različite oblike i brojne anatomske varijacije. Dva zuba koja spolja izgledaju gotovo identično mogu imati potpuno različitu unutrašnju anatomiju. Upravo zbog toga endodontsko liječenje nije uvijek jednostavan postupak „čišćenja jedne cijevi“, već zahtijeva poznavanje anatomije i prilagođavanje terapije svakom pojedinačnom zubu.

Slika 2. Prikaz RTG snimka donjeg prvog kutnjaka sa izrazitom zakrivljenošću kanala

 

Nedovoljna dezinfekcija ili neadekvatno punjenje

Mehanička obrada kanala sa endodontskim iglama predstavlja samo jedan dio terapije. Jednako važna je hemijska dezinfekcija sa raznim irigacionim sredstvima za ispiranje kanala, odnosno uklanjanje mikroorganizama i ostataka tkiva iz prostora koji se ne mogu u potpunosti očistiti mehaničkim instrumentima. Nakon čišćenja, kanali se pune materijalom čiji je cilj da zatvori prostor i spriječi ponovno prodiranje bakterija. Ako čišćenje, dezinfekcija ili punjenje nisu odgovarajući, povećava se mogućnost perzistiranja ili ponovne pojave infekcije.

Slika 3. RTG prikaz gornjeg sjekutića sa bočnim kanalom

 

Ponovna infekcija zuba

Čak i kada je endodontska terapija uspješno završena, liječenje ne završava samim punjenjem kanala. Zub mora biti kvalitetno zatvoren odgovarajućim ispunom, a u određenim slučajevima potrebno ga je zaštititi krunicom. Ako dođe do propuštanja ispuna ili restauracije, bakterije mogu ponovo dospjeti u unutrašnjost zuba i izazvati novu infekciju.

Komplikacije tokom endodontskog liječenja

Pored mogućnosti neuspjeha terapije, tokom samog postupka mogu se pojaviti određene komplikacije. Većina njih je rijetka, ali je važno znati da su moguće, naročito kod zuba sa izrazito složenom anatomijom.

Lom endodontskog instrumenta

Endodontski instrumenti su vrlo tanki i rade u veoma uskim prostorima. Tokom obrade zakrivljenih ili kalcificiranih kanala instrument se, u rijetkim slučajevima, može odvojiti i ostati unutar kanala. Prisustvo odlomljenog instrumenta samo po sebi ne znači automatski da je zub osuđen na vađenje. Odluka zavisi od njegovog položaja, mogućnosti pristupa, stanja zuba i prisustva infekcije. Ponekad se instrument može ukloniti (slika 4.), ponekad ga je sigurnije ostaviti na mjestu i pratiti situaciju.

Perforacija korijena

Perforacija predstavlja neželjeno stvaranje komunikacije između prostora korijenskog kanala i okolnih tkiva. Može nastati tokom pokušaja pronalaska kanala ili njegove obrade, posebno kod jako zakrivljenih ili kalcificiranih kanala. U zavisnosti od mjesta, veličine i vremena otkrivanja, perforacija se često može tretirati odgovarajućim materijalima. Zbog toga njeno postojanje ne znači nužno gubitak zuba.

Izlazak materijala izvan vrha korijena

Tokom punjenja kanala može doći do prolaska manje količine materijala izvan vrha korijena. Slično se može dogoditi i sa irigacionim sredstvima tokom dezinfekcije. Zbog toga je tokom terapije veoma važno kontrolisati dužinu obrade kanala i koristiti odgovarajuće tehnike i mjere zaštite. U slučaju određenih komplikacija mogu se javiti bol, otok ili upalna reakcija okolnog tkiva.

Bol nakon endodontske terapije – da li znači da je liječenje neuspješno?

Blaga osjetljivost ili bol nakon liječenja ne mora značiti da terapija nije uspjela. Tkiva oko vrha korijena mogu biti nadražena tokom samog postupka i određena postoperativna reakcija može se očekivati. Međutim, jaka ili sve izraženija bol, značajan otok ili ponovno pojavljivanje simptoma nakon određenog perioda zahtijevaju pregled stomatologa. Posebnu pažnju treba obratiti na simptome koji se ponovo javljaju nakon što je zub neko vrijeme bio potpuno miran.

Slika 4. RTG snimak donjeg sjekutića sa zalomljenim instrumentom na samom ulazu u kanal (gore lijevo), te snimak nakon uklanjanja i punjenja kanala.

 

Kako se prepoznaje neuspjeh endodontske terapije?

Neuspjeh se ne procjenjuje samo na osnovu toga da li zub boli. Neki zubi sa hroničnom infekcijom mogu dugo biti potpuno bez simptoma. Zbog toga se procjena uspjeha zasniva na kombinaciji kliničkog pregleda, simptoma pacijenta i radiografskog nalaza. Ako se oko vrha korijena održava ili razvija upalna promjena, može postojati sumnja da infekcija nije potpuno uklonjena (slika 5.). Ponekad je potrebno određeno vrijeme da se promjene oko vrha korijena povuku. Zbog toga se rezultat terapije ne procjenjuje uvijek neposredno nakon njenog završetka, već se zub po potrebi kontroliše kroz određeni vremenski period.

Šta ako endodontska terapija ne uspije?

Neuspjeh prvog liječenja ne znači automatski da zub treba izvaditi. U mnogim slučajevima moguće je uraditi ponovno endodontsko liječenje ili reviziju endodontskog tretmana, odnosno ukloniti postojeći materijal iz kanala, ponovo pronaći i obraditi kanale te pokušati ukloniti uzrok infekcije. Ako ponovno liječenje nije moguće ili ne dovede do željenog rezultata, u određenim situacijama može se razmotriti hirurško liječenje vrha korijena, odnosno apikotomija. Tom procedurom se pristupa području oko vrha korijena kroz okolno tkivo i uklanja inficirano područje zajedno sa završnim dijelom korijena. Tek kada mogućnosti očuvanja zuba više nisu realne, razmatra se njegovo vađenje.

Prirodni zub je vrijedan čuvanja

Endodontska terapija ima za cilj da omogući očuvanje prirodnog zuba i njegovo normalno funkcionisanje. Iako je riječ o vrlo uspješnom stomatološkom postupku, postoje situacije u kojima terapija ne daje očekivani rezultat. Važno je razumjeti da uzrok neuspjeha nije uvijek jedna greška ili jedan pogrešan korak. Anatomija zuba, prisustvo dodatnih i teško dostupnih kanala, stepen infekcije, pukotine u zubu i brojni drugi faktori mogu uticati na ishod liječenja. Zato je kod komplikovanijih slučajeva najvažnije pravovremeno prepoznati problem, pravilno procijeniti mogućnosti i odabrati odgovarajući način liječenja. U mnogim situacijama zub koji je ranije neuspješno liječen ipak je moguće ponovo liječiti i sačuvati. Cilj savremene endodoncije nije samo „napuniti kanal“, već ukloniti ili kontrolisati infekciju, očuvati prirodni zub i omogućiti mu dugoročnu funkciju.

Slika 5. RTG snimak donjeg drugog pretkutnjaka koji je prethodno lijecen, te prisutnost infekcije oko vrha korijena (slika lijevo), ponovno liječen zub i napunjen (gore desno), kontrolni snimak nakon 8 mjeseci sa smanjenjem infekcije I promjene oko vrha korijena (dole lijevo)

 

Kako pacijent može doprinijeti uspjehu?

Pacijent u ovome svemu ima veoma važnu ulogu. Potrebno je održavati dobru oralnu higijenu, završiti trajnu restauraciju (plombu ili krunicu) što prije, redovno dolaziti na kontrole te javiti se stomatologu ukoliko se pojave novi simptomi. Pravovremena reakcija često omogućava uspješno rješavanje problema bez vađenja zuba.

Zaključak

Savremena endodontska terapija omogućava očuvanje velikog broja zuba koji su se nekada smatrali osuđenim na vađenje. Zahvaljujući napretku tehnologije i materijala, uspješnost liječenja danas je veoma visoka, a komplikacije su relativno rijetke i u mnogim slučajevima mogu biti uspješno riješene. Najbolja zamjena za prirodni zub i dalje je – vlastiti zub. Upravo zato je cilj svakog endodontskog liječenja njegovo očuvanje, vraćanje funkcije i omogućavanje pacijentu da bezbolno koristi svoj zub dugi niz godina.

Komentariši