Piše: Dr. dent.med. Hajrija Musić
Biografija: Dr. Hajrija Musić, rođena 08.11.1976. u Brčkom, doktorica dentalne medicine sa više od 25 godina radnog i kliničkog iskustva, u različitim oblastima zdravstva. Od 2007. radila kao voditelj stomatološke službe u Domu zdravlja Orašje, a od 2022. Godine je dio stručnog tima stomatološke poliklinike „Dental Aesthetics Centar“ iz Kiseljaka (DA Poliklinika) gdje se bavi polivalentnom stomatologijom.
Pored karijesa, traume i oboljenja potpornog aparata zuba, nekariozne lezije predstavljaju najrasprostranjenija patološka stanja tvrdog zubnog tkiva. Etiološki se razlikuju jer njihov uzrok nije bakterijske prirode, već nastaju usljed djelovanja fizičkih, hemijskih i nefizioloških podražaja ili kombinacije više faktora.
Klinička slika ovih lezija je vrlo slična, a karakteriše ih promjena morfologije zuba, gubitak funkcije i, u krajnjem slučaju, potpuni gubitak zuba.
U literaturi se ove promjene često opisuju terminom „trošenje zuba“, a svrstavaju se u četiri skupine:
- Abfrakcija
- Atricija
- Abrazija
- Erozija
Abfrakcija
Abfrakcija je klinasto oštećenje cervikalnog, tj. vratnog dijela zuba. Nastaje usljed traumatske okluzije i neadekvatnih restauracija, što dovodi do „savijanja zuba“. Kao posljedica, stvaraju se mikropukotine u hidroksiapatitnim kristalima, oštećujući caklinu i dentin.
Razlikuju se dva oblika:
- Aktivna – dio oštećenog zuba je bez sjaja i praćen dentinskom preosjetljivošću.
- Hronična – tamne boje, bez dentinske preosjetljivosti.
Slika 1 – Cervikalne lezije na bočnim zubima
Atricija
Atricija predstavlja trošenje cakline i dentina usljed traumatskog kontakta antagonističkih zuba, tj. zuba suprotne čeljusti. Fiziološka atricija je karakteristična za normalnu funkciju žvakanja, gutanja i govora, dok se patološka atricija javlja kod bruksizma i najčešće nastaje noću.
Zubi zahvaćeni atricijom izgledaju kao da su u ravnoj liniji, u potpunom kontaktu sa svojim plohama.
Prema lokalizaciji, atriciju dijelimo na:
- Incizalnu
- Okluzalnu
- Proksimalnu
Stepen atricije zavisi od intenziteta i trajanja djelovanja sile. Ako se sile nepravilno distribuiraju na potporne strukture zuba, dolazi ne samo do patološkog trošenja zuba već i do kompromitacije amortizacionih mehanizama, poput periodontalnog ligamenta, kapilarnog sistema i koštane strukture čeljusti, što može dovesti do parafunkcija temporomandibularnog zgloba.
Incizalna i okluzalna atricija nastaje kao posljedica škrgutanja zubima ili grickanja predmeta (npr. olovke) incizalnim ivicama zuba. Kliničkim pregledom uočavaju se izrazito sjajne okluzalne plohe amalgamskih ispuna.
Skraćivanje zubnog luka i pojava malokluzije karakteristični su za trošenje proksimalnih ploha zuba.
Slika 2 – Izražena klinička atricija u obje vilice
Abrazija
Abrazija je najuočljivija na premolarima i molarima, a trošenje vratnog dijela zuba usmjereno je prvenstveno u širinu, nešto manje u dubinu.
Demastikacijska abrazija dovodi do skraćivanja zubne krune do nivoa gingive, uzrokujući povlačenje pulpe, otvaranje pulpne komore i pojavu inflamacije.
Umjetna abrazija povezana je s neadekvatnom tehnikom četkanja zuba, korištenjem četkica s tvrdim i grubim vlaknima te pojačanim pritiskom, što smanjuje površinu zuba u mezio-distalnom ili bukolingvalnom smjeru.
Često se javlja i povlačenje desni, praćeno povećanom osjetljivošću na termičke podražaje.
Slika 3 – Abrazija
Erozija
Erozija predstavlja ireverzibilni gubitak tvrdog zubnog tkiva, pri čemu zub izgleda „otopljeno“, uz promijenjenu koloraciju. Stepen defekta zavisi od građe cakline, koja postaje krta i tanka, te lako puca. Lezija može zahvatiti dentin, a depresija je najizraženija u cervikalnom dijelu gornjih frontalnih zuba, kao i na okluzalnim plohama premolara i molara.
Prekomjerni unos gaziranih pića, hrane i citrusnog voća dovodi do promjena pH vrijednosti, stvarajući izrazito kiseo medij u usnoj šupljini, što je uzrok egzogenog tipa erozija. Endogene erozije nastaju pod djelovanjem kiseline iz želuca koja u oralnu šupljinu dospjeva kod sistemskih oboljenja poput GERB-a (gastroezofagealnog refluksa), bulimije, Sjögrenovog sindroma, ali i tokom fizioloških stanja, npr. u trudnoći.
Profesionalne erozije su ranije bile učestale kod osoba koje su radile u tvornicama akumulatora, biohemijskim laboratorijama i sličnim industrijama.
Slika 4 – Izražena klinička erozija u gornjoj vilici
Klinički pristup liječenju nekarioznih lezija
U svakodnevnoj praksi često se susrećemo s nekim od navedenih lezija trošenja zuba. Detaljnom i iscrpnom anamnezom ne dobijamo samo opće podatke o pacijentu, već kroz terapeutsku dijagnostiku i pregled oblikujemo cijeli period od početka nastanka lezije do trenutnog stanja orofacijalnog kompleksa i problema koji pacijenta dovodi u ordinaciju.
Pored navedenog, podaci o ishrani, načinu i stilu života te oralno-higijenskim navikama ključni su za izbor terapijske procedure. Ona zavisi od utvrđivanja uzročnika, veličine lezije, kao i prisustva endogenih i egzogenih faktora.
Zubna caklina, kada se ošteti, ne može se obnoviti. Dentin sadrži mikrotubule s nervnim vlaknima koja prenose osjetljivost na bol, a njegovo izlaganje usljed oštećenja cakline pojačava reakciju na termičke i hemijske podražaje.
Kod manjih (plićih) lezija fokus je na smanjenju senzibiliteta dentina i sprečavanju podražaja pulpe. U tu svrhu koriste se posebne paste na bazi arginina, kalijum-nitrata i fluorida, zatim dentinski lakovi i adhezivi koji se periodično nanose uz kontrolu efekta desenzibilizacije.
Sl. 5 – Izgled lezija prije i poslije restauracije
Veće lezije zahtijevaju postupke restauracije izgubljenog tkiva minimalno invazivnim tehnikama.
Najčešći materijali koji se koriste u tu svrhu su:
- a) Stakleno-ionomerni cementi (SIC) – omogućavaju remineralizaciju;
b) Giomeri – restaurativni materijali koji kombinuju svojstva kompozita i SIC-a;
c) Kompozitni materijali – prvenstveno se koriste zbog estetskog efekta.
Narušenu morfologiju zuba i promjenu visine zagriza saniramo protetskim krunama, uz mogućnost prethodnog endodontskog tretmana zuba, s ciljem njegovog funkcionalnog očuvanja kao nosača protetske nadoknade.
Ovisno o kliničkoj situaciji, u terapiju se mogu uključiti keramičke ljuskice, inlay, onlay i slične protetske nadoknade.