Napredne tehnike implantoprotetike, regeneracije tkiva i estetske nadoknade zuba.

Pišu: Dr Ognjen Ćosić, Dr Goran Arlov, Dejan Divljak – zubni tehničar

Povrede zuba mogu značajno uticati na izgled i funkcionalnost našeg osmijeha, a u nekim slučajevima zahtijevaju kompleksnu stomatološku intervenciju. U ovom članku, kroz slučaj 36-godišnjeg pacijenta, prikazat ćemo napredne tehnike implantoprotetike, regeneracije tkiva i estetske nadoknade zuba. Uz pomoć modernih materijala i preciznih protetskih rješenja, tim stručnjaka – dr. Ognjena Ćosića, dr. Gorana Arlova i Dejana Divljaka – zubnog tehničara, uspješno je obnovljen osmijeh pacijenta, vraćajući mu funkcionalnost i estetski izgled. U ovom članku autori će predstaviti detaljan uvid u sve faze terapije, od dijagnoze do finalnog rezultata, prikazujući kako suvremene tehnike stomatologije omogućavaju vraćanje povjerenja u vlastiti osmijeh. Implantoprotetika ima sve veću popularnost kao metoda izbora kod dopunjavanja izgubljenih zuba. U implantoprotetskoj terapiji se pokazalo da je ključ optimalnog estetskog uspjeha harmonija mekog tkiva i zubne nadoknade. Zubna nadoknada bi se trebala skladno i neprimjetno uklopiti u zubni niz. To je kod dopunjavanja pojedinačnog zuba mnogo teže nego kada se izradjuju konstrukcije većeg raspona jer je uporedjivanje sa prirodnim zubima preočito. U ambulatnu DENTIST-O se javio 36-godišnji pacijent zbog povrede gornjih lijevih sjekutića.

Korijen zuba 21 je prelomljen u srednjoj trećini korijena u školskom uzrastu pacijenta, a korijen zuba 22 je frakrutirao uzdužno zbog neadekvatne livene nadogradnje i nedostajućeg ferul efekta postojeće krunice. Zub 21 je bio blago pokretan, a kruna zuba 22 u potpunosti je nedostajala. Glavna tegoba pacijenta je bila estetski nedostatak. Pacijent je urednog opšteg zdravstvenog stanja i nije alergičan na lijekove i medicinska sredstva. Nakon kliničkog pregleda i analize CBCT snimka predložena je ekstrakcija oba zuba i imedijatna implantacija uz tkivno vođenu regeneraciju tkiva. Planirano je i imedijatno opterećenje implantata privremenim potetskim radom, te izrada definitivnog rada za 4 mjeseca. Hirurški dio terapije je počeo ekstrakcijom zuba 21 i 22. Ekstrakcija apikalne polovine korijena zuba 21 je zahtijevala osteotomiju u većoj mjeri od planirane.

Preparacija implantnih ležišta je urađena po protokolu za imedijatnu implantaciju i imedijatno opterećenje. Postavljena su dva implantata Straumann BLT 3,3×12 mm (Bone Level Tapered BLT, Straumann, Švajcarska). Urađena je horizontalna augmentacija koštanim zamjenikom (Cerabone, Botiss biomaterials, Njemačka) i kolagenom membranom (Jason, Botiss biomaterials, Njemačka). ). Implanti su pokazali primarnu stabilnost ispod očekivane (impl. 21 – 25 Ncm2; impl. 22 – 10 Ncm2), te su postavljeni gingiva formeri i odustalo se od imedijatnog opterećenja. Hirurška rana je zašivena resorptivnim upredenim koncem 4-0 (Luxcryl, LuxSutures, Luksemburg).

Ordinirana je antibiotska terapija tabletama amoksicilina sa klavulanskom kiselinom (875+125mg) u trajanju 7 dana, na svakih 12 sati. Pacijent je edukovan o značaju održavanja oralne higijene i preporučeno mu je korištenje tećnosti za ispiranje usta sa hlorheksidinom 0,12% u trajanju od 7 dana. Zbog loše zatečenog stanja potpornog aparata zuba nije bilo moguće da se radi imedijatna izrada privremenih krunica pa smo morali da pribjegnemo drugim metoda estetske dopune izgubljenih zuba u periodu osteointegracije implanata. Kao metodu izbora odabarali smo retencionu foliju u koju smo ubacili akrilatne zube. Retenciona folija je u potpunosti smanjila pritisak na meka tkiva i implatate pa je proces zarastanja tekao po protokolu.

Nakon četiri mjeseca urađen je kontrolni CBCT snimak, nakon analize snimka uočeno je da je protes osteointegracije u potpunosti završen te smo mogli krenutni sa protetskom rehabilitacijom pacijenta. Prilikom odabira tehnike otiskivanja odlučili smo se za analogno otiskivanje metodom otvorene kašike. Kod ove metode neophodna je izrada individualne kašike sa okluzijskim otvorima na području implantata. Svakako je poželjno da se situacijski otisak uzme sa gingiva formerima kako bi zubni tehničar imao jasnu poziciju gdje će biti locirane buduće preforacije na individulanoj kašici.

Otisni transferi se stavljaju na implante te je važno osjetiti kada su otisni transfer i vijak došli u svoj krajnji položaj. U sljedećem koraku individualna kašika se puni otisnim materijalom te unosi u usta, kojom prilikom je bitno da svi pričvrsni vijci probiju otisnu masu kako bi se otisak mogao osloboditi i izvuci iz usta zajedno sa otisnim transferom. U sljedećoj fazi su izradjene privremene krunice koje je pacijent nosio 15 dana, čime smo dobili adekvatan izlazni profil. Kao materijal za izradu privremenih krunica koristili smo polimetil metakrilat (PMMA). Polimetil metakrilat je sintetička smola dobijena polimerizacijom metil metakrilata.

Nijansirana je u boji zuba i jako je čvrsta. PMMA je materijal izbora za izradu privremnih krunica. Za razliku od stanja zubnih tkiva koje pri adekvatnom brušenju zuba ostaje nepromijenjeno, kod nadoknade nošene implantatima situacija je drugačija. Kružni presjek implantata sa relativno malim promjerom jasno se razlikuje od promjera zuba u tom istom području. Zbog toga se kod protetskih radova na implantatima u estetskom području posebna pažnja daje obliku suprastrukture u području ramena implantata i izlaznog profila.

Prilikom razmatranja na koji način definitivno protetski zbrinuti pacijenta, odlučili smo se za multilayer cirkonijum, materijal poznat po svojoj izdržljivosti i prirodnom izgledu. Krunice su izradjene na Strauman Variobase abatmentima, koji omogućavaju čvrstu i preciznu osnovu za cirkonijumski rad. Kako bi postigli savršeno prilagodjenu boju i estetski efekat , cirkonijum smo dodatno individualizovali bojama za glazuru, čime smo postigli prirodan izgled i visoku estetsku vrijednost završnog rada.

Obzirom da je položaj imaplantata bio povoljan, mogli smo razmatrati izradu fiksnog protetskog rada retiniranim vijkom. Ova metoda fiksiranja olakšava klinički postupak i smanjuje rizik od zaostajnja viška cementa u sulkusu. Mehanička veza izmedju implantata i nadogradnje jednaka je bez obzira pričvrsti li se prvo implanta nadogradnja vijkom, a kasnije se cementira krunica, ili se cijela suprastruktura pričvršćuje vijkom.

U slučaju da iz bilo kojeg razloga dodje do popuštanja vijka, krunica se relativno jednostavno može pričvrstiti, dok se u slučaju kod dvodijelne suprastrukture keramička krunica potpuno nepovratno cementirana na implantnu nadogradnju.

Ako u tim slučajevima popusti vijak, potrebno je unistiti krunicu kako bi mu se pristupilo i nakon toga izraditi novu.Nakon defitivnog zavrtanja vijka moment ključem (vrijednost i 35 Ncm2), sam šaraf je izolovan teflon trakom, a ulaz u krunicu je zatvoren kompozitnim ispunom. Pacijentu su date upute za održavanje higijene, te je sutrdan zakazan na prvu kontrolu, dok je sljedeće vidjenje bilo poslije mjesec dana. Ovaj kompleksni rad je djelo tima koji čine Ćosić dr Ognjen doktor stomatologije-specijalizant stomatološke protetike, Arlov dr Goran oralni hirurg i Divljak Dejan zubni tehničar, koji se u svom svakodnevno bave ovakvim i sličnim slučajevima.