Piše:dr Zorica Mećava, specijalista ortopedije vilica

Biografija: Dr Zorica Mećava specijalista ortopedije vilica, sa 30 godina radnog iskustva, vlasnik privatne “ZU Dr Mećava” u Banjoj Luci koja uspješno posluje od 2000.-e godine. Glavni i odgovorni urednik, vlasnik i osnivač internacionalnog stručnog stomatološkog časopisa “Dentalart” od 2005. do 2011. godine. Časopis je pripadao svjetskoj asocijaciji stručnih stomatoloških časopisa TW team work media the dental publishers, sa sjedištem u Njemačkoj i u arhivi je stručnih časopisa iz BiH u Parizu. Izlagan je na sajmu dentalne opreme u Kelnu u okviru TW media. U recenziji časopisa su bili eminentni profesori Stomatoloških fakulteta Univerziteta u Beogradu, Banjaluci i Sarajevu. Časopis (a samim tim i dr Zorica Mećava kao glavni organizator) je bio organizator stručnih stomatoloških simpozijima i Kongresa i edukativnih kurseva iz različitih oblasti dentalne medicine. Dr je bila član Upravnog odbora Udruženja privatnih doktora stomatologije RS od 2003. do 2011. godine U toku stručnog usavršavanja, nakon položenih ispita, odobrena joj je magistarska teza: “Komparativna analiza sredstava u terapiji dentinske preosetljivosti” i specijalista je ortopedije vilica. Uspješno je organizirala i pohađala edukacije iz dentalne implantologije i stomatološke protetike i ortopedije vilica, koji su sastavni dio njene svakodnevne prakse. Ambulanta raspolaže sa 120 m² moderno uređenog prostora i svakodnevno se prilagođava trendovima koji su aktuelni u modernoj stomatološkoj praksi, gdje je sve podređeno pacijentima i njihovim potrebama uz edukaciju mladih ambicioznih kadrova koji postaju budućnost ordinacije DR Mećava.

Ortodontska terapija odraslih osoba postaje sve popularnija zahvaljujući napretku tehnologije i povećanoj svijesti o značaju oralnog zdravlja i estetike osmjeha. Ovaj rad razmatra specifičnosti ortodontskog tretmana kod odraslih, uključujući biomehaničke, biološke i psihološke aspekte terapije. Analizira se upotreba fiksnih i mobilnih ortodontskih aparata, prednosti i ograničenja terapije, kao i interdisciplinarni pristup u kombinaciji sa protetskim i implantološkim rješenjima. Cilj rada je pružiti pregled savremenih terapijskih mogućnosti i izazova ortodoncije kod odraslih pacijenata.

Ortodontska terapija tradicionalno se povezuje sa adolescentima, međutim, sve veći broj odraslih pacijenata odlučuje se za korekciju nepravilnosti zagrižaja i položaja zuba. Pod odraslim osobama se podrazumevaju osobe starije od 18 godina, bez gornje granice starosti.

Odrasle osobe, u životnoj dobi od 18 do okvirno 30 godina su ili su već imale ortodontsku terapiju kojom nisu zadovoljne ili nisu nosile retejner pa je došlo ponovo do pomeranja zuba ili su tek u ovoj životnoj dobi u mogućnosti da realizuju svoju želju za ortodontskom terapijom.

Stariji pacijenti, iznad 30 godina, najčešće imaju potrebu za ortodontskom terapijom kao deo zahtevnijeg plana terapije i potreban je multidisciplinaran pristup takvoj terapiji, odnosno često je potrebna je saradnja ortodonta, parodontologa, spec.. stom. protetike i oralnog hirurga, a nekada i maksilofacijalnog hirirga.

Razlozi za ortodontskom terapijom odraslih mogu biti estetski, funkcionalni ili zdravstveni. Odrasli pacijenti često imaju specifične potrebe, uključujući već prisutne stomatološke restauracije, parodontalne probleme ili gubitak zuba, što zahteva individualizovan pristup terapiji.

Specifičnosti ortodontske terapije kod odraslih

Za razliku od adolescenata, odrasli pacijenti imaju potpuno razvijen alveolarni kostur, što može usporiti ortodontsko pomeranje i zahtevati duže trajanje terapije. Također, često su prisutne parodontalne promene koje mogu uticati na stabilnost zuba tokom pomeranja. Biološke promene koje nastaju s godinama zahtevaju pažljivo planiranje terapije kako bi se izbegle komplikacije.

Metode ortodontske terapije

1. Fiksni ortodontski aparati – Najčešće korišćeni u terapiji odraslih pacijenata. Metalne i estetske bravice (keramičke, safirne) omogućavaju efikasnu kontrolu pomeranja zuba.
2. Prozirni aligneri (Invisalign, ClearCorrect) – Sve popularnija opcija zbog svoje estetike i komfora. Pogodni su za korekciju blagih do umerenih ortodontskih anomalija.
3. Lingvalni aparati – Fiksni aparati postavljeni sa unutrašnje strane zuba, nude diskretnu terapiju, ali su tehnički zahtevniji.
4. Ortodoncija u kombinaciji sa implantologijom i protetikom – Česta potreba kod odraslih pacijenata koji imaju gubitak jednog ili više zuba. U ovim slučajevima, ortodontska terapija može pomoći u optimizaciji položaja preostalih zuba kako bi se omogućila pravilna protetska rekonstrukcija. Pre implantacije, ortodontski tretman može poslužiti za kreiranje adekvatnog prostora i uslova za postavljanje implantata. Takođe, pomeranjem zuba može se poboljšati raspodela žvaćnih sila, smanjiti opterećenje na implantatima i produžiti njihov vek trajanja. Interdisciplinarna saradnja između ortodonta, implantologa i protetičara ključna je za postizanje optimalnih funkcionalnih i estetskih rezultata.
5. Kombinovane ortodontsko-hirurške metode
   Kod pacijenata sa skeletnim malokluzijama koje se ne mogu korigovati samo ortodontskom terapijom, koristi se ortognatska hirurgija u kombinaciji sa fiksnim aparatima.

Početak ortodontske terapije kod odraslih pacijenata

Pre početka ortodontske terapije važno je znati koji su pacijentovi problemi vezani za oralno zdravlje i koja su njegova očekivanja, nakon čega je potrebno napraviti detaljan plan terapije i prezentovati  ga pacijentu.
Kod određenog broja odraslih pacijenata očekivanja od terapije su nerealna i nedostižna, pa u tim slučajevima treba postići kompromis između očekivanja i realnih terapijskih mogućnosti.

Svakako na početku je neophodno uraditi ortopan snimak, ekstahirati destruirane zube ako je to potrebno, sanirati sve karijesom oštećene zube, endodontski zbrinuti zube ukoliko ima zuba indikovanih za takvu terapiju i uraditi parodontološku terapiju gde je to neophodno. Savetuje se profesionalno čišćenje zuba pre početka same terapije.

Uspeh terapje

Za uspeh terapije ključna je interna motivacija. Činjenica da ulaze u terapiju u odrasloj dobi ukazuje na promišljenu odluku i razumevanje same problematike koju rešavaju.

Većina odraslih pacijenata nakon sprovedene ortodontske terapije, veliku pažnju poklanja svojim zubima i jako su motivisani za dalje održavanje dobre oralne higijene i očuvanja postignutih rezultata. Postignuti rezulati se čuvaju retejnerom ili fiksnim protetskim radom.

Prednosti i izazovi terapije kod odraslih

Prednosti:

• Poboljšanje estetike osmeha i samopouzdanja
• Bolja funkcija žvakanja i govora
• Smanjenje rizika od parodontalnih oboljenja i karijesa

Izazovi:

• Duže trajanje terapije u odnosu na adolescente
• Ograničena ortodontska pomeranja zbog parodontalnih problema, veći rizik resorpcije korena i gingivalne recesije
• Potreba za interdisciplinarnim pristupom

Zaključak

Ortodontska terapija odraslih osoba donosi niz prednosti, ali i izazova koji zahtevaju individualizovan i multidisciplinarni pristup. Savremene tehnologije i metode omogućavaju uspešne rezultate, pod uslovom da pacijent ima realna očekivanja i pridržava se uputstava terapeuta. U budućnosti, dalji razvoj digitalne ortodoncije i bioloških terapijskih modaliteta može dodatno poboljšati mogućnosti lečenja odraslih pacijenata.

PRIMERI IZ PRAKSE:

Ukoliko pacijent ostane bez nekih zuba, susedni zubi i antagonisti se pomeraju i zauzimaju nepravilan položaj ili neadekvatan položaj, što otežava kvalitetno protetsko zbrinjavanje pacijenta. Tada je neophodna preprotetska ortodoncija, da se zubi što pravilnije slože, da se postigne što bolja okluzuija i naj taj način omogući odgovarajuća protetska rehabilitacija pacijenta, pa čak, da tako kažemo, danas popularni Holliwood smille.

Slučaj 1: pacijentkinja 34 godine, nedostatak zuba 12, 22, 23 teskoba donjeg fronta, dubok zagriz, nakon ortodonske terapije, po dogovoru sa pacijentkinjom gornji front smo protetski rešili zub 24 je preoblikovan kao zub 23

Slučaj 2: preprotetska priprema pacijentkinja 42 godine, protruzija gornjeg fronta, skeletni odnos II klase, dubok zagriz.

Ukoliko su zubi zdravi, ali su u teskobi, svakako su parodontološki kompromitovani, što se sa godinama pogoršava, preporučuje se ortodonska terapija, gde se pravilnim rasporedom zuba i pravilnom okluzijom omogućava dobra oralna higijena i time značajno smanjuju parodontološki problemi i tako se olakšava održavanje higijene i čišćenja međuzubnog prostora, čime se smanjuje i mogućnost nastanka karijesa.

Slučaj 3: pacijent 25 godina,mandibularni prognatizam, maksilarni retrognatizam, ortodontska terapija tzv.kamuflažom

Slučaj 4: pacijentkinja 35 godina, teskoba gornjeg fronta, dubok zagriz

Ukoliko pacijent ima dobre, zdrave zube, nepravilno raspoređene npr. teskoba, a desi se da iz nekih razloga mora izvaditi zub koji može da se nadoknadi hirurškom ugradnjom implantata, preporučljivo je da se zubi ortodontskom terapijom pravilno rasporede, obezbedi se prostor za ugradnju implantata i izgubljeni zub se nadoknadi implatoprotetskom terapijom.

Slučaj 5: pacijent 34 godine, teskoba gornjeg fronta, dubok zagriz, neophodna ekstakcija zuba 24, ortodontska terapija prethodi implantoprotetskoj terapiji zuba 24