Oralni i maksilofacijalni hirurg radi pravilan tretman povreda lica. Ovi stručnjaci moraju biti dobro upućeni u hitnu pomoć, akutno liječenje i dugotrajnu rekonstrukciju i rehabilitaciju, ne samo iz fizičkih razloga, već i emocionalnih. Oralni i maksilofacijalni hirurzi su obučeni, vješti i kvalifikovani za liječenje traume lica. Povrede lica, po svojoj prirodi, pacijentima daju visok stepen emocionalnih, kao i fizičkih trauma. Nauka i umjetnost liječenja ovih povreda zahtijeva posebnu obuku koja uključuje iskustvo i razumijevanje kako će pruženi tretman utjecati na dugoročnu funkciju i izgled pacijenta.
Postoji niz mogućih uzroka traume lica poput nesreća na/u motornim vozilima, slučajnih padova, sportskih povreda, nasilja i povreda na radu. Vrste povreda lica mogu se kretati od povreda zuba do izuzetno teških povreda kože i kostiju lica. Tipično, povrede lica klasifikuju se kao povrede mekog tkiva (kože i desni), ozljede kostiju (prelomi) ili povrede posebnih regija (poput očiju, živaca lica ili pljuvačnih žlijezda).
Povrede mekih tkiva maksilofacijalne regije
Kada se na licu pojave povrede mekog tkiva, one se popravljaju šivanjem. Uz zabrinutost oko popravka koji daje najbolji mogući kozmetički rezultat, vodi se računa o pregledavanju i liječenju povreda struktura kao što su facijalni živci, pljuvačne žlijezde i pljuvačni kanali.
Povrede kostiju maksilofacijalne regije
Prelomi kostiju lica tretiraju se na sličan način kao prelomi u drugim dijelovima tijela. Specifični način liječenja određen je različitim faktorima, koji uključuju mjesto preloma, težinu preloma, starost i opće zdravstveno stanje pacijenta. Kada je ruka ili noga slomljena, gips se često primjenjuje za stabilizaciju kosti kako bi se omogućilo pravilno zacjeljivanje. Budući da se gips ne može staviti na lice, razvijena su druga sredstva za stabilizaciju fraktura lica.
Jedna od ovih opcija uključuje spajanje vilice kod određenih preloma gornje i / ili donje vilice. Određene vrste preloma vilice najbolje je liječiti i stabilizovati hirurškim postavljanjem pločica i vijaka na zahvaćeno mjesto. Ova tehnika liječenja često može omogućiti zacjeljivanje i uklanja potrebu za spajanjem čeljusti. Ova tehnika se naziva „kruta fiksacija“ loma. Relativno novi razvoj i upotreba krute fiksacije izuzetno su poboljšali period oporavka za mnoge pacijente, omogućavajući im brži povratak normalnom životu.
Liječenje preloma lica treba izvoditi na temeljit i predvidljiv način. Još važnije, pacijentov izgled lica trebao bi biti prirodan. Uvijek se treba pokušati pristupiti kostima lica kroz najmanji broj rezova. Istovremeno, rezovi koji postanu neophodni, napravljeni su tako da budu mali i, kad god je to moguće, postavljaju se tako da se nastali ožiljak sakrije.
Povrede zuba i okolnih zubnih struktura
Izolovane povrede zuba su prilično česte i mogu zahtijevati različite stomatološke procedure. Oralni hirurzi obično su uključeni u liječenje preloma u potpornoj kosti ili u ponovnoj implantaciji zuba koji su pomjereni ili izbijeni. Ove vrste povreda liječe se stabilizacijom uz pomoć žica ili spajanjem zuba. Ako je zub izbijen, treba ga staviti u slanu vodu ili mlijeko. Što je zub prije umetnut u zubnu čahuru, to su veće šanse da će preživjeti. Zbog toga, pacijent bi trebao što prije posjetiti zubara ili oralnog hirurga. Nikada ne pokušavajte čistiti zub, jer su ostaci ligamenta koji drže zub u vilici pričvršćeni i bitni su za uspjeh ponovnog implantiranja zuba. Mogu se pozvati i drugi stomatolozi, poput endodontista, od kojih se može tražiti terapija korijenskog kanala, i/ili restaurativni stomatolozi koji će možda trebati popraviti slomljene zube. U slučaju da povrijeđene zube nije moguće spasiti ili popraviti, zubni implantati se danas često koriste kao nadomjesci za zube koji nedostaju.